Danas u 11:30 Vatikan donosi odluku o Međugorju

Za 11:30 sati zakazana je konferencija za novinare na kojoj će o temi "duhovnog iskustva Međugorja" govoriti kardinal Víctor Manuel Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, mons. Armando Matteo, tajnik Doktrinalnog odjela istog dikasterija, te Andrea Tornielli, prefekt Dikasterija za vatikanske komunikacije.

Dokument se poziva na dugogodišnje iskustvo prošloga stoljeća, na slučajave u kojima se mjesni biskup vrlo brzo izjašnjavao o nadnaravnosti, a potom bi se Sveti Ured drugačije očitovao. Također postoje primjeri gdje se biskup o istoj pojavi očitovao na jedan način, a njegov nasljednik na drugi. Razmatrano je i dugo vrijeme potrebno za procjenu svih elemenata kako bi se donijela odluka o nadnaravnosti nekoga fenomena. Taj dugi period se ponekad sukobljavanja s hitnošću davanja pastoralnih odgovora za dobro vjernika. „Ne mora se očekivati pozitivno priznanje crkvene vlasti glede božanskog podrijetla pretpostavljenih nadnaravnih pojava“ (I, 11). U pravilu, dakle, „ni dijecezanski biskup, ni Biskupske konferencije, ni Dikasterij neće izjaviti da su pojave nadnaravnog podrijetla i samo Sveti Otac može odobriti postupak u tom smislu“ (I, 23).

Ovdje slijedi popis šest mogućih konačnih odluka na kraju razlučivanja.

1. Nihil Obstat: nije izražena nikakva sigurnost o nadnaravnoj autentičnosti, ali se prepoznaju znakovi djelovanja Duha.
2. Prae oculis habeatur: prepoznaju se pozitivni znakovi, ali postoje i elementi zbunjenosti ili rizika koji zahtijevaju razbor i dijalog s primateljima.
3. Curatur: kritički elementi su prisutni, ali postoji raširenost fenomena s provjerljivim duhovnim plodovima. Ne preporuča se zabrana koja bi mogla uznemiriti vjernike, ali se biskup poziva da tu pojavu ne potiče.
4. Sub mandato: kritična pitanja nisu povezana sa samim fenomenom, već s neprikladnom upotrebom od strane ljudi ili skupina. Sveta Stolica povjerava pastoralno vodstvo mjesta biskupu ili delegatu.
5. Prohibetur et obstruatur: unatoč nekim pozitivnim elementima, kritična pitanja i rizici su ozbiljni. Dikasterij moli biskupa da javno proglasi da privrženost nije dopušteno.
6. Declaratio de non supernaturalitate: biskup je ovlašten na temelju konkretnih dokaza proglasiti da pojava nije nadnaravna.

Nove norme potom ističu postupak koji treba provesti. Na dijecezanskom je biskupu ispitati slučajeve i podnijeti svoju presudu Dikasteriju na odobrenje. Od biskupa se traži da se suzdrži od davanja javnih izjava o autentičnosti ili nadnaravnoj prirodi i kako bi se osiguralo da ne bude zabune ili senzacionalizma. Ako se elementi slučaja “čine dovoljnima”, dijecezanski će biskup tada osnovati istražnu komisija koja bi trebala uključivati ​​najmanje jednog teologa, jednog kanonista i stručnjaka odabranog na temelju prirode fenomena.

U dokumentu se navodi nekoliko pozitivnih kriterija ali i negativnih kriterija za procjenu navodne nadnaravne pojave.

Tu spadaju: “vjerodostojnost i dobar ugled osoba koje tvrde da su primatelji nadnaravnih događaja ili da su izravno uključeni u njih, kao i ugled svjedoka koji su saslušani...; doktrinarno pravovjerje fenomena i sve poruke povezane s njim; nepredvidiva priroda fenomena, po čemu je vidljivo da nije rezultat inicijative uključenih osoba; i plodovi kršćanskog života” (II, 14).

Negativni kriteriji uključuju: “mogućnost očite pogreške o događaju; potencijalne doktrinarne pogreške...; sektaški duh koji rađa podjele u Crkvi; otvorena potraga za profitom, moći, slavom, društvenim priznanjem ili drugim osobnim interesom usko povezanim s događajem; teško nemoralne radnje…; psihološke promjene ili psihopatske tendencije u osobi koje su mogle utjecati na navodni nadnaravni događaj; i svaka psihoza, kolektivna histerija i drugi elementi koji se mogu pratiti u patološkom kontekstu” (II, 15).

Konačno, “uporaba navodnih nadnaravnih iskustava ili priznatih mističnih elemenata kao sredstva ili izgovor za vršenje kontrole nad ljudima ili vršenje zlostavljanja” (II, 16) ima posebnu moralnu težinu.

Bez obzira na konačnu odluku, dijecezanski biskup “mora i dalje bdjeti nad pojavom i ljudima koji su uključeni, vršeći svoju redovnu vlast” (II, 24).