Mir i radost, teme su oko kojih je papa Franjo promišljao u svojoj propovijedi. U čitanju iz Knjige proroka Izaije, ukazao je na želju za mirom koju svi posjedujemo. Riječ je o miru koji nam donosi Mesija, govori Izaija. U Evanđelju, s druge strane, imamo priliku zaviriti u Isusovu dušu, Isusovo srce koje je radosno.

Obično zamišljamo Isusa kako propovijeda, ozdravljuje, putuje, kao i za vrijeme Posljednje večere... Ali, nismo naučeni na Isusa koji se smiješi i koji je radostan. Isus je bio pun radosti u zajedništvu s Ocem – 'Radujem se u Duhu Svetom i slavim Boga'. Upravo je u tome Isusova vječna tajna, u toj povezanosti s Ocem i Duhom Svetim. To je Njegova vječna radost, unutarnja radost koju daje i nama.

A, ta radost je istinski mir, ne smireni, stišani, već radosni kršćanski mir jer je naš Gospodin radostan. A, radostan je kad govori o Ocu, toliko Ga voli da o Njemu ne može pričati a da nije ispunjen radošću. Naš Bog je radostan, a Isus je odredio da i Njegova zaručnica, Crkva, treba biti radosna.

Ne možete zamisliti Crkvu bez radosti, a radost Crkve leži upravo u nama, u naviještanju Isusovog imena. Reći 'On je Gospodin. Moj zaručnik je Gospodin. On je Bog. On nas spašava i hoda s nama.' U tome je radost Crkve, koja u toj radosti kao zaručnica postaje i majka.

Papa Franjo podsjetio je na riječi Pavla VI. koji je rekao da je radost Crkve u naviještanju i isticanju svoga Zaručnika, kao i u naviještanju radosti svojoj djeci koju podiže.

Potom je ukazao da Izaija govori o miru koji je dirljiv, o miru radosti i miru molitve. To je mir koji proizlazi iz radosti slavljenja Svetog Trojstva i naviještanja Isusa.

„Čak i u mnogim teškim okolnostima, Isus je radostan, Crkva je radosna. Ona mora biti radosna. Čak i u svom udovištvu – jer je Crkva poput udovice koja čeka povratak svojega zaručnika — čak i u svom udovištvu, Crkva je radosna u nadi. Gospodin nam svima daje tu radost, Isusovu radost slavljenja Boga Oca u Duhu Svetomu. Radost majke Crkve je u naviještanju svoga Zaručnika.