- Gospodin naviješta evanđelje milosrđa bezuvjetnog Oca u odnosu svima koji su daleko, siromasima, ugnjetenima, a baš smo ondje i mi pozvani naviještati dobru bitku vjere – kazao je Papa naglašavajući kako 'boj Gospodnji nije protiv ljudi nego demona'.

Istaknuo je kako se Isus ne bori da bi zadobio vlast.

- Ako ruši zidine to čini da otvori vrata milosrđu koji s Ocem i Duhom želi izliti na zemlju – naglasio je Papa.

Nadalje je govorio o dinamizmu Božjeg milosrđa koje svaki dan traži kako da ide naprijed. Podsjetio je kako se dobri Samaritanac prvo ganuo nad unesrećenim, zatim mu se približio, povio mu rane, odveo ga u gostionu i naposljetku obećao vratiti se platiti sve što bude potrošeno više od novca koji je ostavio.  

- To je dinamika milosrđa koja veže sve male geste. Ne vrijeđajući ničiju krhkost, širi se u dobroti i ljubavi – rekao je.

Podsjetio je kako svatko od nas, ako dobro promotri svoj život, može prepoznati kako je Gospodin s nama bio milosrdan, puno više nego smo vjerovali. Ohrabrio je stoga da ga uvijek tražimo da učini još korak više, bude još milosrdniji u budućnosti.

- Ovaj paradoksalni način molitve Bogu pomaže nam da prekinemo sve uske sheme u koje zatvaramo obilje Njegova srca – rekao je papa Franjo.

Obraćajući se svećenicima, naglasio je kako oni posebno imaju slatku, ali i tešku zadaću utjeloviti Isusa 'na tisuće načina' da to milosrđe dođe do svih.

Govorio je nadalje o dva područja gdje Gospodin obiluje u milosrđu. Prvo od tih područja je milosrđe u susretu.

- On nam se daje potpuno tako da je svaki susret s nama kao da se slavi jedan blagdan – rekao je Papa.

Prepričao je prispodobu o milosrdnom Ocu koji trči ganut prema svome sinu, a onda sve pokreće kako bi se od njegovog povratka 'napravio blagdan'.

- U promatranju obilja očeve radosti kojemu se vraća njegov sin ne smijemo imati straha hoćemo li pretjerati u zahvaljivanju – naglasio je Sveti Otac dodajući kako je najispravnija reakcija mnogo zahvaljivati i slaviti Gospodina.

Kao ispit savjesti, Papa je postavio pitanja: Slavimo li Gospodina nakon što se ispovjedimo ili brzo prelazimo na drugu stvar? Kad dajemo milostinju, zastanemo li na trenutak u zahvalnom osmijehu siromaha?

Drugo područje koje je papa Franjo izdvojio je sam oprost koji nam 'daje da se stidimo, ali nam daje i dostojanstvo'.

- Naš odgovor neizmjernom oprostu Gospodnjem morao bi se sastojati u zdravoj napetosti između dostojanstvenog srama i posramljenog dostojanstva, stava koji sam po sebi traži da se ponizi, ali je spreman prihvatiti da ga Gospodin uzdiže za dobro njegova poslanja – kazao je Papa.

Kako bismo dublje ušli u 'otajstvo koje se zna sramiti', Papa je predložio tekst u kojem prorok Izaija govori: Vi ćete biti nazvani svećenicima Gospodnjim, službenicima našeg Boga – to je vaš siromašan narod, zatvorenih vrata, budućnosti, narod zanemaren.

- Osjećamo da naša duša odlazi žedna duhovnosti, ali ne zbog nedostatka žive vode nego zbog lake duhovnosti. Osjećamo se zatvorenicima okruženi, kao toliki narodi, nepremostivim ogradama, ali i digitalnom, virtualnom svjetovnošću, koja se otvara i zatvara jednostavnim klikom – rekao je Papa svećenicima.

Dodao je kako se često osjećaju ugnjeteni, ali ne od prijetnja nego od tisuću ponuda kojih se ne možemo otresti kako bismo bili slobodni.

- No, unatoč mnogim iskušenjima Isus nas je došao otkupiti, odaslati nas, preobraziti nas, kako bismo postali službenici milosrđa i utjehe – zaključio je Papa.