U poruci koja je objavljena 12. prosinca Papa progovara o nenasilju kao stilu mirovne politike te poziva sve da u svome osobnom životu i ophođenju s drugima prigrle nenasilje. „Neka nas ljubav i nenasilje vode i nadahnjuju u interpersonalnim, društvenim i međunarodnim odnosima. Kada se žrtve nasilja znaju othrvati napasti osvete, one postaju najvjerodostojniji protagonisti nenasilnog mirotvorstva, piše Papa, izražavajući želju da nenasilje postane karakteristični stil naših odluka, naših odnosa i naših aktivnosti, pa i političkog života u svim njegovim oblicima.

Nasilje, piše Papa, koje se provodi „u dijelovima", na različite načine i na različitim razinama, izaziva golema trpljenja kojih smo itekako svjesni: ratovi u različitim zemljama i kontinentima; terorizam, kriminal i nepredvidljivi oružani napadi; zlostavljanje kojima su izloženi migranti i žrtve trgovine ljudima; uništavanje okoliša.

S kojom svrhom? Može li se nasiljem postići bio koji cilj trajne vrijednosti? Ne dovodi li tek do razbuktavanja odmazdî i spirala smrtonosnih sukoba od čega koristi ima svega nekoliko "gospodara rata"?

Nasilje nije lijek za naš razbijeni svijet, primjećuje Sveti Otac. Boriti se nasiljem protiv nasilja vodi u najboljem slučaju do prisilnih migracija i golemih patnji, jer su ogromne količine resursa usmjerene u vojne svrhe i uskraćene svakodnevnim potrebama mladih, obitelji u teškoćama, starijih, bolesnih i velikoj većini stanovnika našega svijeta.

U najgorem slučaju to može dovesti do fizičke i duhovne smrti mnogih ljudi, ako ne i svih.

Biti pravi Isusovi učenici danas znači također prihvatiti njegovo učenje o nenasilju, piše Papa te, citirajući svoga predšasnika papu Benedikta XVI., ističe kako nenasilje za kršćane nije puko taktičko ponašanje, već osobni način postojanja, stav onoga koji je tako uvjeren u Božju ljubav i njegovu moć, da se ne boji hvatati u koštac sa zlom jedino s oružjima ljubavi i istine.

Ljubav prema neprijatelju je srž "kršćanske revolucije".