Ovaj drugi dio započinje jednom riječju koja miriše na svakidašnjicu, a to je kruh istaknuo je Sveti Otac.

Zatim je naglasio kako Isusova molitva započinje s jednim hitnim pitanjem koje je jako slično molbama jednog prosjaka, a glasi: Kruh naš svagdanji daj nam! Ova molitva proizlazi iz činjenice koju često zaboravljamo, a to je da nismo samodostatna stvorenja i da svakog dana imamo potrebu hraniti se, istaknuo je papa.

U Evanđeljima nalazimo mnoštvo prosjaka koji mole za oslobođenje i spasenje, a Isus nikada ne prolazi ravnodušno pokraj tih molbi i boli, rekao je papa Franjo. Isus ne traži profinjene zazive, naprotiv, sve ljudsko postojanje, sa svojim najkonkretnijim i svakodnevnim problemima može postati molitva, naglasio je.

Zatim se Sveti Otac osvrnuo na to da nas Isus poučava moliti Oca za kruh svagdašnji na način da to činimo ujedinjeni s tolikim muževima i ženama, majkama i očevima koji i danas idu na počinak tjeskobni jer nemaju dovoljno kruha za sutra za vlastitu djecu. Taj kruh označuje i vodu, lijekove, kuću, posao,.. istaknuo je, pa zatim okupljenima rekao: zamislite da ovu molitvu izgovarate u neizvjesnosti života u kojem vam nedostaju osnovni uvjeti, tada ove Isusove riječi poprimaju novu snagu, napomenuo je papa.

Kruh za koji kršćanin moli u molitvi nije moj, već naš, rekao je. Tako želi Isus jer on nas ne uči tražiti samo za naše potrebe nego za cjelokupno čovječanstvo. Ako se ne moli na taj način, Očenaš prestaje biti kršćanska molitva, istaknuo je papa Franjo, a zatim upitao: Ako je Bog naš Otac, kako možemo stati pred njega bez da uzmemo jedni druge za ruke? I ako kruh koji nam on daje, krademo jedni od drugih, kako se možemo zvati njegovom djecom?

Taj kruh koji tražimo od Gospodina u molitvi je isti onaj koji će nas jednoga dana optužiti, naime, prigovorit će nam jer ga nemamo običaj razlomiti i podijeliti s našim bližnjima, istaknuo je Sveti Otac.

Nakon toga osvrnuo se na događaj iz Evanđelja u kojem je Isus nahranio mnoštvo s 5 kruhova i 2 ribe. Pravo čudo koje je Isus tog dana učinio je dijeljenje. Umnažajući prinesene kruhove pretkazao je prinos vlastitog Tijela u euharistijskom kruhu, a Euharistija može nasititi glad za beskonačnim i čežnju za Bogom koji ljubi svakog čovjeka, pa i u potrazi za kruhom svagdašnjim, zaključio je papa Franjo.