Osvrt na prvo zasjedanje mješovitog povjerenstva Katoličke i Srpske pravoslavne Crkve u Vatikanu
Prvi dan dvodnevnog zasjedanja mješovitog povjerenstva (komisije) Pravoslavne i Katoličke crkve je iza nas, dok drugi još uvijek traje. Donosimo osvrt p. Siniše Štambuka na cijeli ovaj događaj u Vatikanu te ga prenosimo u cjelosti.
Zasjedanje se odvija iza zatvorenih vrata, tako da bi govor o detaljima za sada bio neutemeljen, osim, dakako, početne pretpostavke da su članovi mješovitog povjerenstva, s pravoslavne i s katoličke strane nazočni u punom sastavu.
Zadatak i svrha mješovitog povjerenstva
Mješovito povjerenstvo nema za cilj utvrditi je li blaženi kardinal Alojzije Stepinac svet; niti postoje li uvjeti da to postane ili ne.
Zadatak mješovitog povjerenstva nije raspravljati o svetosti kardinala Stepinca, jer je to već učinila Kongregacija za proglašenje svetih i blaženih, ustvrdio je predsjednik HBK–e i nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić (za srpski 'Blic').
- U našem razgovoru s Papom nismo čuli ništa o nekim novim povijesnim podacima koji bi zapriječili proglašenje blaženog Alojzija Stepinca svetim – dodao je mons. Puljić.
Naravno, o eventualnim prigovorima Srpske pravoslavne crkve i srpskih vlasti, kojih navodno nema malo, Vatikan se do sada nije očitovao, jer tako nešto općenito i priliči diplomaciji, pa utoliko i onoj vatikanskoj.
Ako, dakle, svrha ni zadatak ovoga povjerenstva nije Stepinčeva 'kanonizacija' niti njegova 'demistifikacija', jasno je da onda ovo zasjedanje (ili niz zasjedanja), ni na koji način ne mogu izravno utjecati na samu kanonizaciju.
Sveti Otac je mogao, nakon što je postupak za kanonizaciju okončan na propisani način, istoga dana odrediti datum kanonizacije. On to može učiniti i u ovom ili bilo kojem drugom trenutku, potpuno neovisno od ustanovljenja ili zasjedanja mješovitoga povjerenstva Katoličke i Srpske pravoslavne crkve.
Budući da papa Franjo to nije učinio do sada, za pretpostaviti je da to neće učiniti ni za vrijeme trajanja zasjedanja spomenutog mješovitoga povjerenstva, čiji je rok ograničen, premda bi to, ako bi htio, mogao učiniti. Ograničenost vremenskog roka jest pokazatelj da Vatikan očekuje da rad povjerenstva bude učinkovit i konzistentan te da eventualni namjerni pokušaji otezanja sastanaka i zasjedanja mješovitog povjerenstva, neće biti mogući.
Papina otvorenost
Većini je katoličkih vjernika, vjerujem, poznato da je Sveti Otac 'hodočasnik' i 'glasnik mira i pomirenja' te snažni zagovornik nade i jedinstva među kršćanima i kao takav, otvoren je svima. To je pokazao i u poglédu prigovora koji su mu u više navrata izneseni od strane predstavnika Srpske pravoslavne crkve, kao i od predstavnika srpskih vlasti. Papa je, dakle, predložio da se ustanovi mješovito povjerenstvo koje bi, s jedne i s druge strane, bilo sastavljeno od vjerodostojnih i kompetentnih osoba i povijesnih stručnjaka koji bi iznijeli vjerodostojne povijesne dokumente i na prikladan, stručan i znanstveni način, argumentirali svoja stajališta.
Možda bismo mogli reći da je riječ o svojevrsnoj 'reviziji' povijesne uloge blaženoga kardinala Stepinca; u periodu za vrijeme i odmah nakon završetka Drugoga svjetskog rata, na našim prostorima. To se, naime, čini kao 'sporan period', ipak, ovaj put bez 'pomoći' medija i uz stručno i valjano iznošenje argumenata, s obje strane povjerenstva te uz koordinaciju njegova rada.
Pravoslavnom dijelu povjerenstva će 'konačno' biti moguće predočiti argumente, za koje do sada možda nitko nije 'imao sluha'. Nužno je, ipak, ne samo poželjno, da ti i takvi argumenti imaju znanstvenu i povijesnu utemeljenost i da se dokažu kao vjerodostojni. Zadovoljivši temeljne kriterije, mogu biti razmotreni i uzeti u obzir.
Osnivanjem mješovitog povjerenstva, 'slučaj Stepinac' uzdiže se na najvišu, svjetsku razinu. Jasno je da to nije ustupak hrvatskoj Crkvi niti hrvatskome narodu. Za očekivati je kako će to biti jasno i bjelodano svima.
Ustupak
Hrvatski narod je, izgleda, osnivanjem ovoga povjerenstva i njegovim radom, barem što se kanonizacije blaženoga kardinala Stepinca tiče, 'stavljen na čekanje', kako bi se čuli i saslušali glasovi koji su protivni blaženom Kardinalu i koji za njega, čini se, ne uspijevaju pronaći niti 'umjerenu', a kamoli 'lijepu' riječ.
Bilo bi dobro kad bi pravoslavni članovi povjerenstva (a i šire) toga bili svjesni, a naročito ako bi taj ustupak znali cijeniti i poštovati. Samo zamišljanje obrnute situacije, u kojoj bi nekoliko katoličkih biskupa prosvjedovalo protiv proglašenja svetom, neke pravoslavne osobe, u nama samima, nailazi na 'otpor' ili možda na osmjeh koji kao da poručuje: 'impossible mission'.
Što se tiče ovog slučaja barem i ovoga povjerenstva, nije opravdano očekivati da će se istina 'prikloniti' ili 'stati na stranu' ovog ili onoga dijela povjerenstva, nego da će i katolički i pravoslavni dio povjerenstva iskreno nastojati da 'stanu na stranu' istine.
Katolička crkva je, kao Kristova Zaručnica otvorena istini pa i onda ako joj ta istina ne ide u prilog, a to je do sada, pa i u samom 'slučaju Stepinac', već mnogo puta pokazala i na isto pozivala. Možemo pretpostaviti da bi svima bilo drago i na korist, ako bi se pokazalo da je takva otvorenost i u slučaju mješovitoga povjerenstva, 'obostrana'.
Smijemo se također nadati da će podaci, prikupljeni za trajanja postupaka beatifikacije i kanonizacije, svakako biti od velike pomoći katoličkoj strani, u najmanju ruku kao 'sređena i dokumentirana građa'.
Većina ljudi zapravo ne zna koliko je postupak za proglašenje nekoga blaženim ili svetim, u Katoličkoj crkvi, mukotrpan i sveobuhvatan posao, pri čemu se nijedan relevantan detalj, ne prepušta riziku, pretpostavkama ili 'možebitnostima'. Postupak je, slobodno to možemo reći, rigorozan!
Utoliko je već do sada prikupljeni materijal, koji Blaženiku svakako ide u prilog, velika pomoć pri prezentaciji i argumentiranom sučeljavanju u ovom postupku.
Zasjedanjem povjerenstva koordinira otac Bernard Ardura, predsjednik Papinskoga znanstvenog odbora za povijesne znanosti, što bi također trebalo dati dodatno jamstvo za pravilnost i zakonitost pristupa i metodologije rada povjerenstva.
Kanonizacija i ukupno trajanje zasjedanja
Što se tiče kanonizacije bl. kardinala Stepinca, znamo da je proces kanonizacije valjan i zaključen, nakon čega Sveti Otac, nijednom do sada i ni na koji način, kanonizaciju, kao čin kojega hrvatski vjernici odavno očekuju, nije doveo u pitanje!
Utoliko zasjedanje ovoga povjerenstva, uključivši u to i sljedeća njegova zasjedanja, ne bi trebalo trajati dugo. Ukupno bi trajanje svih zasjedanja, pretpostavlja se u krugovima koje ću nazvati 'relevantnim', moglo završiti unutar sljedećih 12 mjeseci. Ipak, ono što nam je nekako svima danas potrebno jest strpljenje. Mješovito povjerenstvo je ustanovljeno i započelo je sa svojim zasjedanjima, pa je dobro da stručnjaci 'rade na miru'. U svoje vrijeme ćemo znati rezultate.
Istinoljubivost i dobra volja
Nije možda naodmet spomenuti kako sama prezentacija i predočenje argumenata neće biti dostatni, ukoliko s obje strane mješovitog povjerenstva ne postoji iskrena volja i ustrajno nastojanje, da se u središte samih susreta, stavi povijesna ili 'istorijska' istina. Istinoljubivost treba nadvisiti i nadvladati 'strasti trenutačnih interesa', pa makar oni bili i nacionalni jer samo tako čovjek i društvo u kojemu on živi, nalaze temelj svoje opstojnosti i svega onoga što grade i oko čega se trude.
Osim rečenoga, dobro je imati na pameti i sljedeće: premda mješovito povjerenstvo redovito zasjeda iza zatvorenih vrata, ta će se vrata u jednom trenutku otvoriti i rezultati objaviti. I tada je također potrebno 'stati na stranu istine'.
Rezultati (ovog) zasjedanja
Od ovog zasjedanja, koje se bliži kraju, ne treba očekivati mnogo, budući da je prvo u nizu te je utoliko opravdano pretpostaviti, da se u ovom susretu vjerojatno dogovaraju i ustanovljuju 'pravila igre', 'timing' i sl. U tijeku je drugi dan zasjedanja i očekujemo da ćemo popodne ili predvečer, moći imati i službenu izjavu Tiskovnog ureda Svete Stolice, što će popratiti Vatikanski i ini mediji.
Za sada učestalost samih zasjedanja, kao ni njihov ukupan broj nisu poznati, ali nije nemoguće da se objave već danas, u dogledno vrijeme ili će možda svaki put biti objavljen samo datum sljedećega susreta.
Isto je tako moguće da će i sami članovi mješovitoga povjerenstva imati svoje dojmove koje će, vjerujemo, moći i željeti izraziti nakon završetka ovoga dvodnevnog zasjedanja.