»Annuntio vobis gaudium magnum; habemus Papam: Eminentissimum ac Reverendissimum Josephum Sanctae Romanae Ecclesiae Cardinalem Ratzinger qui sibi nomen imposuit Benedictum XVI.« Tim je riječima protođakon, čileanski kardinal Jorge Arturo Medina Estevez gradu Rimu i cijelome svijetu 19. travnja 2005. godine objavio da je 265. nasljednik sv. Petra njemački kardinal Joseph Ratzinger. Novi papa uzeo je ime Benedikt XVI.

Izbor prvog pape Nijemca nakon 948 godina velik je broj vjernika na Trgu sv. Petra tada dočekao s oduševljenjem.

Joseph Ratzinger rođen je 16. travnja 1927. u Marktlu u Bavarskoj, u Njemačkoj. Njegov je otac bio policijski zapovjednik, a većinu svog djetinjstva Ratzinger je proveo u mjestu Traunsteinu gdje je pohađao gimnaziju.

Ratzinger je kratko vrijeme poput većine njemačke djece tijekom Drugog svjetskog rata bio član Hitlerjugenda, a National Catholic Reporter objavio je 1999. godine da je Ratzinger 1943. godine bio raspoređen u protuzračnoj obrani tvornice BMW-a. Ratzinger je, prema istom izvoru, zatim poslan na austrijsko-mađarsku granicu, te potom prebačen natrag u Bavarsku gdje je dezertirao.

Kada je Drugi svjetski rat završio, Ratzinger je bio američki ratni zarobljenik. Od 1946. do 1951. Joseph Ratzinger studirao je na teološkom fakultetu u Freisingu, zatim i na sveučilištu u Muenchenu, a nakon toga se zaredio.

Ratzinger je bio teološki savjetnik Drugog vatikanskog koncila i smatran liberalom, ali je nakon studentskih pokreta 1968. godine postao konzervativan, te počeo braniti vjeru od sekularizma.

Ratzinger je bio vodeći profesor teologije, zatim nadbiskup Muenchena i Freisinga, a od 1981. bio je pročelnik kongregacije za nauk vjere. On je na tom položaju naslijedio hrvatskog kardinala Franju Šefera te čuvao crkvenu doktrinu.

Ratzinger je, između ostalog, glavni pisac i potpisnik Deklaracije "Dominus Iesus", objavljene 2000. godine. Katolička crkva u toj je Deklaraciji ponovila svoje gledište da je kršćanstvo jedina vjera od Boga, a Katolička crkva jedina koja tu vjeru čuva.

Jedan od zanimljivih podataka je i taj da je on jedan od dvojice od 115 kardinala koje nije imenovao papa Ivan Pavao II. već papa Pavao VI.

Benedikt XVI. govori brojne jezike te osobito voli muziku, naročito Mozarta i Beethovena.

Kada je 2005. izabran za Papu, preuzeo je težak križ jer je morao obuti cipele svoga prethodnika, obožavanog komunikatora Ivana Pavla II., suočiti se s gubitkom vjere u 21. stoljeću te s nizom skandala, od financijskih do onih najpotresnijih, pedofilskih.

"Nakon Velikog pape Ivana Pavla II., kardinali su izabrali mene, jednostavnog i poniznog radnika u Gospodinovu vinogradu", bile su riječi kojima je teolog Ratzinger, povučeni intelektuac, ljubitelj glazbe, pijanist, pozdravio konklavin izbor.

Od samog početka novi je poglavar Rimokatoličke crkve bio na meti raznih kritika.

Njemačka, njegova domovina koju je izabrao za prvo putovanje kada je postao Papa, ponosila se izborom, no iz reformiranih krugova pljuštale su kritike da je prekonzervativan, protivnik reforma i napretka.

No, najveći izazov s kojim se morao suočiti Benedikt XVI. pedofilski su skandali koji su desetljećima bili pometani pod tepih, a razotkriveni su u doba njegova pontifikata. Papa je inzistirao na tome da Crkva preuzme odgovornost i jasno se žrtvama ispričao u ime Crkve, što dotad nitko od njegovih prethodnika nije učinio. Biskupi moraju osuditi zlostavljanje djece, rekao je Benedikt XVI. i donio jasne propise o postupanju u takvu slučaju.

Curenje dokumenata s Papina radna stola 2012., bio je novi težak skandal koji je na optuženičku klupu doveo osobu od njegova najvećeg povjerenja, njegova sobara Paola Gabrielija. Sobar je osuđen, Papa mu je oprostio, no afera je ukazala na niz problema unutar Crkve.

Suočavajući se s velikim izazovima za Rimokatoličku crkvu u 21. stoljeću, Papa je vjernike redovito pozivao da pokažu ustrajnu snagu vjere i da ne podliježu hedonizmu potrošačkog društva. Redovito je osuđivao terorizam, pobačaj, istraživanje embrija i eutanaziju, sklapanje istospolnih brakova i branio tradicionalnu obitelj. Protivio se zaređivanju žena u svećenice.

Naposlijetku je za današnji svijet rekao da je "izložen tolikim brzim promjenama i uzdrman pitanjima od duboke važnosti za život vjere" te se odlučio povući jer u njemu više nema "nužne snage tijela i duha da odgovorno izvršava svoje poslanje".

Izvor: Hina