Prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja Papa je razmišljao o blagdanu Svete nazaretske Obitelji, o iskustvu Marije, Josipa i Isusa, povezanih snažnom ljubavi i potaknutih velikim pouzdanjem u Boga.

Čuđenje i tjeskoba – dva su čimbenika na koje je u današnjem podnevnom nagovoru papa Franjo privukao pozornost 50.000 vjernika okupljenih na Trgu svetoga Petra. Komentirajući evanđeoski odlomak iz današnje liturgije, koji govori o putovanju nazaretske obitelji prema Jeruzalemu, o blagdanu Pashe, i traženju Isusa na povratku, Papa je istaknuo središnji položaj Sina Božjega u Svetoj Obitelji, čiji se blagdan slavi danas.

- Tijekom povratka iz Jeruzalema, Marija i Josip primijetiše da njihov dvanaestogodišnji sin nije među suputnicima. Nakon tri dana traženja i straha, nađoše ga u hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita – podsjetio je papa Franjo te posebno istaknuo tjeskobu koju su osjetili Djevica Marija i Josip, koji su primili toga Sina, čuvali ga i gledali kako među njima odrasta u dobi, mudrosti i milosti.

Bila je to prisutnost koja je rasla ponajviše u njihovu srcu.

- Tjeskoba koju su osjetili tijekom ona tri dana bez Isusa, trebala bi biti i naša tjeskoba kada smo daleko od Njega, kada smo daleko od Isusa. Trebali bismo osjetiti tjeskobu kada više od tri dana ne mislimo na Isusa, kada ne molimo, ne čitamo Evanđelje, kada ne osjećamo potrebu Njegove prisutnosti i Njegova utješnog prijateljstva. Mnogo puta prođu dani a da se ne sjetimo Isusa. Ali, to je vrlo ružno. Trebali bismo osjetiti tjeskobu kada se dogode takve stvari – istaknuo je papa Franjo.

Marija i Josip su ga tražili, i pronašli u hramu dok je poučavao, podsjetio je Papa.

- Isto tako svaki vjernik može susresti božanskoga Učitelja u Božjem domu, i primiti poruku spasenja. U euharistijskom slavlju doživljavamo Kristovo iskustvo. On nam govori, nudi nam svoju Riječ koja prosvjetljava naš put, daje nam svoje Tijelo u Euharistiji iz koje crpimo snagu za suočavanje sa svakodnevnim teškoćama – pojasnio je Sveti Otac.

Svim obiteljima u kojima iz različitih razloga nedostaju mir i sklad, Papa je dao primjer i zazvao zaštitu Svete nazaretske Obitelji, u kojoj je, kako je rekao, 'čuđenje bilo trajno prisutno, čak i u dramatičnom trenutku kao što je gubitak Isusa'. Čuđenje i divljenje priječi ljude da uzmu sve zdravo za gotovo, tumačeći stvarnost i događaje iz povijesti jednostavno prema vlastitim kriterijima.

- Čuditi se znači otvoriti se drugima, shvatiti tuđe razloge; takvo je ponašanje važno za obnavljanje narušenih međuljudskih odnosa, a prijeko je potrebno i za ozdravljenje otvorenih rana u obitelji. Kada uzimamo zdravo za gotovo da smo u pravu, zatvaramo vrata drugima. Naprotiv, bitno je održati čuđenje, diviti se onomu što je kod ljudi dobro, ponajviše kako bismo očuvali jedinstvo obitelji, to istinsko blago koje treba uvijek čuvati i štititi – istaknuo je papa Franjo.