Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, odnosno na Svijećnicu, kada se slavi i 20. dan posvećenoga života, Sveti Otac će u 17.30 sati predvoditi svetu misu za Bogu posvećene osobe, povodom njihova Jubileja i završetka Godine posvećenoga života, koja je započela 30. studenog 2014.

- Čvrsta poslušnost nije ona vojnička, i nije stega, nego je darivanje srca, poput Božjega Sina koji se ponizio, postao čovjekom iz poslušnosti, sve do smrti na Križu – rekao je papa Franjo, ponovno predajući unaprijed pripremljeni govor i obraćajući se spontano Bogu posvećenim osobama, kojih je u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu bilo oko 5.000.

Razmišljajući o proroštvu, bliskosti i nadi, Papa je napomenuo da Krist nije bio anarhičan, nije pozvao svoje da se snagom otpora suprotstave njegovim neprijateljima, nego je izabrao poslušnost Ocu.

- To je proroštvo u odnosu na anarhiju volje čije sjeme, kako je rekao, sije đavao. Proroštvo znači reći ljudima da postoji put sreće, veličine, put koji te ispunja radošću, a to je upravo Isusov put. Put prema blizini s Isusom. Proroštvo je dar, karizma, i valja ga tražiti od Duha Svetoga: da znam reći onu riječ, u pravom trenutku; da učinim ono u pravom trenutku;  da cijeli moj život bude proroštvo. Muškarci i žene proroci – napomenuo je Sveti Otac.

Govoreći potom o blizini, Papa je pozvao nazočne da ne budu posvećeni muškarci i žene kako bi se udaljili od ljudi i imali sve udobnosti.

- Ne, svatko to ima biti kako bi se približio i shvatio život kršćana i nekršćana, trpljenje, probleme, mnogo stvari koje se mogu razumjeti jedino ako posvećeni muškarac i žene postanu bližnji; u blizini – napomenuo je Papa te im za primjer dao svetu Tereziju od Djeteta Isusa, zaštitnicu misija, koja je svojim gorućim srcem i pismima koja je primala od misionara bila bliska s ljudima.

Postati Bogu posvećena osoba ne znači popeti se jedan, dva ili tri stupnja u društvu, istaknuo je Papa.

- Za posvećenu osobu nije životni položaj taj zbog kojega druge gleda ravnodušno. Posvećeni me život ima dovesti do blizine s ljudima; do tjelesne i duhovne blizine, do toga da upoznam ljude. A druga osoba, pravi bližnji, može biti onaj kojega se susreće u siromašnim četvrtima, ali i brat ili sestra u zajednici. Tu valja težiti možda najtežoj krjeposti, kako je govorio apostol Jakov, ovladavanju jezikom – rekao je Sveti Otac.

Jedan od načina za udaljavanje od braće i sestara u zajednici jest upravo taj: terorizam ogovaranja, rekao je Papa.

- Ne ogovaranju, terorizmu ogovaranja. Jer, tko ogovara, taj je terorist. On je terorist u vlastitoj zajednici, jer poput bombe baca riječi protiv jednoga, protiv drugoga, a onda mirno odlazi. Ali uništava! – upozorio je Sveti Otac i dodao da tko to čini, taj uništava poput bombe.

Jer, bomba ogovaranja u zajednici nije blizina, nego je to vođenje rata, udaljavanje, to je poticanje udaljenosti i anarhije, rekao je papa Franjo.

- Ako u ovoj Godini milosrđa svatko od vas uspije učiniti to da nikada ne bude terorist ogovaratelj ili ogovarateljica, to bi za Crkvu bio uspjeh, uspjeh velike svetosti – istaknuo je Papa.

Govoreći pak o nadi, Papa je razmišljao o smanjenju broja zvanja, o zajednicama koje sve više stare, o samostanima koje vodi samo nekoliko starijih redovnica, te istaknuo da nije dobro primati bilo koga, nego valja dobro razlučiti je li riječ o istinskom pozivu i pomoći mu da se razviju.

- Mislim da protiv kušnje gubitka nade, na koju nas potiče ta neplodnost, imamo više moliti. Imamo neumorno moliti  - napomenuo je Sveti Otac i dao primjer Ane, Samuelove majke, jer postoji jedna opasnost. Kada neka redovnička kongregacija vidi da nema djece i unuka, te počinje bivati sve manja, uhvati se novca.

- Znate da je novac đavolska stvar. Kada ne mogu imati milost zvanja i djece, misle da će novac spasiti život i misle na starost. Ali, tako nema nade! Nada je samo u Gospodinu! Novac ti ju nikada neće dati. Naprotiv, novac će te oboriti – istaknuo je Sveti Otac.

Na kraju je papa Franjo posebne misli posvetio redovnicama. Što bi bila Crkva da nema časnih sestara, kojih ima u bolnicama, zavodima, župama, u gradskim četvrtima, u misijama, ali i na grobljima. Riječ je o ženama koje su zajedno s brojnim muškarcima dali svoj život za Gospodina, možda i daleko od svojih zemalja – zaključio je Sveti Otac.