Spontano je izrekao kratku prigodnu propovijed, koju donosimo u cijelosti:
 
Dragi roditelji,

zatražili ste za svoju djecu vjeru; vjeru koja će im se dati u krštenju. Vjera hoće reći život vjere, jer vjeru treba živjeti. Hoditi putem vjere i dati svjedočanstvo vjere. Vjera nije nedjeljno recitiranje 'Vjerovanja', kada odlazimo na misu: nije samo to. Vjera je vjerovanje u ono što je Istina: Bog Otac poslao je svoga Sina i Duha koji nas oživljuje.

Ali vjera je i pouzdanje u Boga, a to je ono čemu ih vi trebate naučiti svojim primjerom, svojim životom. Vjera je i svjetlo: u činu krštenja bit će vam dana upaljena svijeća, kao i u prvim danima Crkve. Zbog toga se u ono vrijeme, krštenje i nazivalo 'prosvjetljenjem', jer Vjera prosvjetljuje srce; čini da se stvari vide u drugom svjetlu.

Zatražili ste vjeru: Crkva će vjeru vašoj djeci dati u krštenju, a vaš je zadatak da činite te ona raste, da je čuvate te postane svjedočanstvom drugima. To je smisao ovog obreda. I to je ono što sam vam htio reći: čuvati vjeru, činiti da ona raste te postane svjedočanstvom drugima.

A zatim... Započeo je koncert, ah? Djeca plaču: to je zbog toga što se djeca nalaze na mjestu koje ne poznaju; ustali su se prije nego obično.., možda jedan započne, dâ 'intonaciju', a drugi ga imitiraju… Neki plaču jednostavno zbog toga što čuju da drugi plaču. Isus je činio isto tako…

Drago mi je misliti da je prva Isusova propovijed u štali bila plač – prva! A zatim, kako je obred malo oduljen, netko plače jer je gladan: ako je tako, vi ih mame podojite, bez straha, posve normalno. Kao što je Gospa dojila Isusa.

Ne zaboravite: zatražili ste vjeru: na vama je zadaća da tu vjeru čuvate; da činite da raste i da postane svjedočanstvom svima nama i za sve nas: pa i za nas svećenike, biskupe,  za sve! Hvala.