„Kršćanin ne koristi 'društveno uglađen govor', sklon licemjerju, već kršćanin s neposrednošću djeteta sebe čini glasnogovornikom istine Evanđelja“, riječi su pape Franje s homilije u kući svete Marte. Svetu misu koncelebrirali su armenski patrijarh Nerese Bedros XIX Tarmouni, mons. Fernando Vianney, biskup u Kandyu, Šri Lanka, i mons. Jean Luis Brugues iz Vatikanske apostolske biblioteke. Na misi su uz djelatnike Biblioteke bili i predsjednik uprave talijanske radiotelevizije Ana Maria Tarnatola te generalni direktor RAI Luigi Gubitosi sa svojim obiteljima.

Od pokvarenih do jezika kojim se isti najradije služe: licemjerje. Scena u evanđelju u kojoj farizeji zlonamjerno pitaju Krista je li dopušteno davati caru porez ili nije, bila je polazište današnjeg razmatranja koje je papa Franjo povezao s jučerašnjom homilijom.

„Farizeji prilaze Isusu kako bi ga uhvatili u zamku. Njihovo pitanje o opravdanosti plaćanja poreza rimskom Caru postavljeno je mekanim, lijepim, prezaslađenim riječima. Farizeji se trude prikazati sebe kao dobronamjerne, kao prijatelje. No, to je laž, jer ovi ne ljube istinu, nego samo sebe i tako pokušavaju prevariti, uvući drugoga u svoju laž, u svoju prijetvornost. Njihovo je srce lažljivo, ne mogu izustiti istinu. „Licemjerje je govor pokvarenosti. Isus svojim učenicima kaže: „Neka vaše riječi budu 'Da, da! Ne, ne!'  Licemjerje nije izričaj istine, jer istina nikada ne dolazi sama. Nikad! Ona uvijek ide s ljubavlju! Nema istine bez ljubavi. Ljubav je prva istina. Ako nema ljubavi, nema istine. Ovi žele istinu kao robinju vlastitih interesa. Ako i postoji neka ljubav – onda je to ljubav za sebe, ljubav prema sebi. To je narcisistička idolatrija koja ih vodi prema izdaji, prema zloupotrebi povjerenja“, rekao je Papa.

Ukazao je kako ono što zvuči kao „uvjerljiv govor“ zapravo vodi u pogrešku, u laž. I pomalo ironično, papa primjećuje kako oni za koje danas čitamo da se približavaju Isusu zvučeći vrlo slatkorječivo, su oni isti koji će u četvrtak navečer ići po njega u Maslinski vrt, a u petak ga odvesti kod Pilata. „Isus pak traži upravo suprotno od onih koji ga slijede, izričaj koji se svodi na 'Da, da! Ne, ne!', riječ istine koju prati ljubav“.

„Blagost koju Isus želi od nas nema ništa s tom slatkorječivošću. Ništa! Blagost je jednostavna, poput dječje. A dijete nije licemjerno, jer nije pokvareno. Kad Isus kaže: Neka vaše riječi budu 'Da, da! Ne, ne!'  s dušom djeteta, traži od učenika da budu suprotnost ovim slatkorječivima.“

Nakon toga papa Franjo se osvrnuo da određenu „nutarnju slabost“, koju hrani taština, zbog koje volimo da drugi govore lijepe stvari o nama. Oni pokvareni to jako dobro znaju, i takvim nas izričajem – oslabljuju: Dobro razmislimo danas kojim jezikom govorimo? Govorimo li istinu s ljubavlju ili pak koristimo onaj društveno uglađeni rječnik, kojim ispadamo vrlo pristojni, govoreći lijepe stvari koje ne osjećamo? Neka naš govor bude evanđeoski, braćo. Ovi licemjeri, koji započinju s dodvoravanjem, slatkorječivošću itd., na kraju traže lažne svjedoke kako bi optužili one iste kojima su se dodvoravali. Zamolimo danas Gospodina da naše riječi budu riječi jednostavnog čovjeka, govor djeteta, govor djece Božje, govor ljubavi i istine.“  

Izvor: it.radiovaticana.va/news
Prijevod: Angela Jeličić
Foto: news.va