"Kršćanstvo nije kazuistika, nije skup pravila: ako ga tako shvaćamo, ne možemo razumjeti i živjeti Boga kao radost i velikodušnost", rekao je papa Franjo razmatrajući nad današnjim evanđeljem u homiliji tijekom mise u kući sv. Marte. Na misi su prisustvovali suradnici Kongregacije za biskupe i Papinskog vijeća za obitelj, a koncelebrirali su kardinal Marc Ouellet i nadbiskup Lorenzo Baldisseri, prefekt i sekretar Kongregacije za biskupe, te predsjednik i tajnik Papinskog savjeta za obitelj, nadbiskup Vincenzo Paglia i mons. Jean Laffitte.

Licemjeri koji „vode narod Božji u slijepu ulicu“: to su likovi o kojima nam govori današnje evanđelje (Matej 6,1-6.16-18). Papa razmatra o poznatom Matejevom tekstu, u kojem se ponašanje pismoznanaca i farizeja – koji se javno šepure kad dijele milostinju, kad mole, kad poste – suprotstavlja s „tajnošću“, s onim što Isus otkriva svojim učenicima kao ispravan stav: „tajnost“. Bog voli i nagrađuje diskreciju, rekao je Papa. Osim na njihovu oholost, papa Franjo ukazuje da pismoznanci i farizeji, nameću vjernicima „brojna pravila“. Definira ih kao „licemjere kazuistike“, „intelektualce bez talenta“ koji „sami nemaju inteligenciju da pronađu Boga i objasne ga na inteligentan način“, i tako čineći priječe sebi i drugima ulazak u Kraljevstvo Božje. „Isus kaže: 'vi ne ulazite i ne dopuštate drugima da uđu.'To su etičari bez dobrote, oni ne znaju što je dobrota. Da, to su etičari, zar ne? 'Treba učiniti ovo, treba učiniti ono…' Navale na tebe s pravilima, ali bez dobrote. To su oni koji na sebe stavljaju silne tkanine kako bi ostavili dojam veličanstva, savršenstva, ali – nemaju osjećaj za ljepotu. Nemaju osjećaj za ljepotu. Njihov krajnji domet jest – ljepota iz muzeja. Intelektualci bez talenta, etičari bez dobrote, ovjenčani muzejskom ljepotom. To su licemjeri koje Isus strogo kori.“

„No, tu nije kraj“, nastavlja papa Franjo. „U današnjem evanđelju, Gospodin govori o drugoj kategoriji licemjera, o onima koji ciljaju na sveto. Gospodin govori o postu, o molitvi i o milosrđu: tri stupa kršćanske pobožnosti, unutarnjeg obraćenja, kako Crkva predlaže posebno u vrijeme Korizme. I na tom putu ima licemjera, što se šepure posteći, svojim milosrđem, svojim molitvama. Kad licemjerje dotakne taj stupanj odnosa s Bogom – smatram smo tada vrlo blizu grijeha protiv Duha Svetog. Ovi ne poznaju ljepotu, ne poznaju ljubav, ne poznaju istinu: to su sitni i podli ljudi“.

„Razmišljajmo i o licemjerju u Crkvi: koliko nam zla čini“, iskreno priznaje Papa Franjo, ukazujući na jedan drugi lik iz evanđelja kao na svojevrsnu „ikonu“, kao primjer kojeg treba slijediti. Radi se o cariniku (Luka 18,13): on jednostavnom poniznošću moli govoreći: 'Bože, milostiv budi meni grešniku'.

„Ovu molitvu trebamo moliti svakoga dana, svjesni da smo grešnici s konkretnim, a ne teorijskim greškama.“ I upravo ta molitva nam pomaže da krenemo u pravcu suprotnom od licemjera, suprotno od  kušnje što nikog ne mimoilazi.

„No, svima nam je dana i milost, milost od Isusa Krista, milost radosti, milost velikodušnosti, milost nutarnje širine. Licemjer ne zna što je radost, ne zna što je širina, ne zna što je velikodušnost.“

Izvor: Angela Jeličić/it.radiovaticana.va
Foto: News.va