U Prvome čitanju ponovno nam se predlaže drevna blagoslovna molitva koju je Bog predložio Mojsiju za Arona i za njegove sinove: „Neka te Gospodin blagoslovi i neka te čuva. Neka te Gospodin licem svojim obasja; milostiv neka ti bude. Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti podari“ (Usp. Br 6, 24-26) – rekao je Papa.

Koliko li je važno ponovno čuti ove riječi blagoslova na početku ove nove godine! One će nas pratiti u našem hodu u vremenu koje se pred nama otvara. Riječi su to snage, ohrabrenja i nade. Nije to neka iluzorna nada, temeljena na krhkim ljudskim obećanjima; niti je riječ o naivnoj nadi koja zamišlja neko bolje sutra, jednostavno zato jer je u budućnosti. Ova nada svoj temelj ima u Božjemu blagoslovu, koji u sebi sadrži nešto najviše; želju Crkve za svakoga pojedinog od nas, ispunjenu zaštitom Gospodnje ljubavi i Njegove providnosne pomoći – rekao je Papa.

Sadržaj ovoga blagoslova potpuno se ispunio u jednoj ženi – Mariji – koja je određena postati majkom Božjom, te se u Njoj ostvario, prije no u bilo kojem drugom stvorenju… Majka Božja! To je prvenstveni i bitni Gospin naslov. Riječ je o kvalitetu i ulozi koje je kršćanski narod, u svojoj nježnoj i iskrenoj pobožnosti prema Majci Božjoj, u vjeri oduvijek shvaćao – pojasnio je Sveti Otac.

Sjetimo se velikog povijesnog časa drevne Crkve – koncila u Efezu – kad je ustanovljena dogma Djevičina božanskog majčinstva što je kao istina svoj odjek imalo i u Rimu gdje je, nedugo zatim podignuta Bazilika Majke Božje Velike, prvo Gospino svetište u Rimu i na čitavom Zapadu; i gdje se štuje slika Majke Božje – Bogorodice, pod naslovom: „Spas rimskog naroda“. Priča se kako bi se stanovnici Efeza, za vrijeme trajanja Koncila, sastajali kod ulaza u Baziliku, u kojoj su se okupljali biskupi i vikali: „Majka Božja!“ Vjernici su time, tražeći da se ovaj Gospin naslov i službeno odredi, pokazivali da priznaju Njezino bogomajčinstvo. Spontan je to i iskren stav sinova, prema njihovoj Majci, jer ju beskrajno nježno ljube. Ali to je i sensus fidei ili osjećaj vjere – svetoga Božjeg naroda, koji u svom jedinstvu nikad ne griješi.

Marija se oduvijek nalazi u srcu, štovanju i posebice u hodu vjere kršćanskoga naroda. „Crkva hodi kroz vrijeme… i u tom hodu prosljeđuje putom koji je utrla Djevica Marija (Usp. Ivan pavao II, enc. „Redemptoris Mater“, 2). Naš je put vjere identičan s Marijinim – kazao je Papa – zbog čega osjećamo da nam je posebno blizu. Što se vjere tiče, što je temelj kršćanskoga života, Majka je Božja s nama dijelila okolnosti u kojima živimo; trebala je koračati istim stazama kao i mi, ponekad teškima i mračnima, trebala je napredovati na „hodočašću vjere“ (Usp. II. Vatikanski koncil, LG, 58).

Na svojemu putu vjere mi smo se nerazdvojno povezali s Marijom, u času kad nam ju je Isus, umirući, dao za Majku, govoreći: „Evo ti sina“ (Usp. Iv 19,27). Ove riječi imaju težinu oporuke kojom se svijetu daruje jedna Majka. Od toga je časa Majka Božja postala našom Majkom! U času u kojemu vjera učenika zbog tolikih teškoća i nesigurnosti slabi, Isus nas povjerava Onoj koja je prva povjerovala i čija vjera ni u jednom času nije oslabila – rekao je papa Franjo.

I „žena“ je postala našom Majkom, u trenutku kad je izgubila svoga božanskog Sina. Njezino se izranjeno srce širi kako bi učinilo mjesta za sve ljude; dobre i zle – sve ljude – te ih ljubi onako kako ih je Isus ljubio. Žena koja je na svadbi u Kani Galilejskoj surađivala u vjeri, kako bi se pokazala čudesna djela Božja u svijetu, na Kalvariji čuva plamen vjere u uskrsnuće svoga Sina i majčinski ga srdačno predaje drugima – rekao je Sveti Otac te dodao:…

Marija je tako postala izvor nade i istinske radosti! Otkupiteljeva nam Majka prethodi i stalno nas utvrđuje u vjeri, u pozivu, u poslanju. Po njezinu primjeru poniznosti i po Njezinoj raspoloživosti Božjoj volji, pomaže nam utoliko da nam vjera postaje radosni i neograničeni navještaj Evanđelja. Tako će naše poslanje biti plodno, jer se temelji na Marijinu majčinstvu. Njoj povjerimo svoj hod u vjeri, želje svoga srca, svoje potrebe i potrebe cijeloga svijeta, a posebno glad i žeđ za pravednošću, za mirom i za Bogom; i svi joj se zajedno triput obratimo, zazivajući je: „Sveta Majko Božja“! Na što je mnoštvo sa Svetim Ocem triput ponovilo zaziv Gospi.