Današnja čitanja potiču nas na razmatranje o dva puta: „od idolatrije prema živom Bogu“ i obrnuto, „od živog Boga prema idolatriji“. Papina meditacija započinje s današnjim Evanđeljem, u kojem hrabra žena, kanaanka, poganka, moli Isusa da oslobodi njenu kćer od demona (Mk 7,24-30). Pred nama je majka prožeta očajem, tumači papa Franjo, „a majka će za zdravlje svojega djeteta učiniti sve“. Isus joj objašnjava kako je poslan samo Izraelskom narodu, i to tvrdim riječima: 'Dopusti da se najprije najedu sinovi, jer nije dobro uzeti kruh djeci i baciti ga psićima'. Papa primjećuje kako ova žena zna kako odgovoriti, mada zasigurno nije bila fakultetski obrazovana. Papa naglašava kako njen odgovor ne dolazi iz inteligencije, „već iz majčinske utrobe, ona odgovara svojom ljubavlju: 'Ali i psići jedu ono što pada sa stola. Daj meni te mrvice!'“. Ova se žena nije sramila, i po njenoj vjeri Isus je učinio čudo, zaključuje Papa.

„Riskirala je, mogla se osramotiti, no bila je uporna, i mada je dolazila iz poganstva i idolatrije, pronašla je zdravlje za svoju kćer, a za sebe je pronašla živog Boga. To je put čovjeka dobre volje, koji traži i nalazi Boga. Gospodin je blagoslivlja. Koliko ljudi ide tim putem, a Gospodin ih čeka! Sam Duh Sveti ih vodi tim putem. Svakoga dana u Crkvi Božjoj ima ljudi koji u tišini tako pronalaze Gospodina, jer dopuštaju da ih Duh Sveti vodi“.

No, postoji i obrnuti put, primjećuje Papa, Salomonov put, kakvim ga opisuje prvo današnje čitanje (1 Kr 11,4-13). Salomon je bio najmudriji čovjek na svijetu, od Boga je primio velike blagoslove, cijeli je svijet za njega znao, imao je svu moć, bio je i vjernik, no što se dogodilo? Sviđale su mu se žene, i silne poganske priležnice su okrenule njegovo srce prema stranim bogovima, te je Salomon u Izrael uveo idolatriju. „Te žene su oslabile Salomonovo srce malo po malo. Njegovo srce nije ostalo u Gospodinu, kao srce oca mu Davida.“

„Njegovo je srce postalo slabo, toliko slabo da je izgubio vjeru. Izgubio je vjeru. Najmudriji čovjek na svijetu dozvolio je sebi da ga vodi indiskretna ljubav, ljubav bez obzira: dozvolio si je da bude vođen strastima. Netko će reći: 'Ali oče, Salomon nije izgubio vjeru, on je vjerovao u Boga i znao je Bibliju napamet!'. Istina, no vjerovati ne znači govoriti Vjerovanje napamet. Ti možeš recitirati Vjerovanje i istovremeno izgubiti vjeru.“

Salomon je bio grešnik, nastavlja papa, „kao njegov otac David. No, bio je ustrajan u grijehu, i od grešnika je postao pokvarenjak. Njegovo je srce bilo pokvareno zbog idolatrije. David, njegov otac je bio grešnik, no Gospodin mu je oprostio sve grijehe jer je ponizno tražio oproštenje“. Salomon je bio „jako mudar“, no taština i strasti su ga dovele do pokvarenosti. Vjera se gubi baš tu, u srcu čovjeka, rekao je Papa, i nastavio:

„Zlo sjeme strasti izraslo je u Salomonovom srcu i dovelo ga do idolatrije. A čuli smo, nakon prvog čitanja, u Aleluji, lijepi savjet: 'Primite Riječ s krotkošću', s krotkošću, 'Riječ koja je posađena u vama može vas dovesti do spasenja' (Jakov 1,21). Krenimo putem ove kanaanke, poganke, prihvaćajući Božju Riječ, posađenu u nama, koja vodi k spasenju. Neka nas moćna Božja Riječ čuva na tom putu, i ne dopusti da završimo u pokvarenosti koja vodi u idolatriju“.

Izvor: it.radiovaticana.va