Papa je bio vidljivo dirnut susretom s djecom. Odloživši govor, okupljenima se obratio spontanim riječima.

„Mi smo među Kristovim ranama. Te rane treba slušati, treba prepoznati. Sjetim se Gospodina Isusa kada je putovao s onom dvojicom ožalošćenih učenika. Gospodin Isus im je na kraju pokazao svoj rane i oni su ga prepoznali… Isus je skriven u ovim mladima, u ovoj djeci, u ovim osobama. Na oltaru se klanjamo Isusovu Tijelu, u njemu nalazimo Isusove rane. Isus skriven u euharistiji i Isus skriven u tim ranama… Treba ih slušati. Možda ne toliko u novinama, kao vijesti… To je slušanje koje traje jedan, dva, tri dana, a zatim dođu druge, pa opet druge… Moraju ih slušati oni koji za sebe kažu da su kršćani. Kršćanin se klanja Isusu; kršćanin traži Isusa; kršćanin će prepoznati Isusove rane. I danas svi mi ovdje imamo potrebu reći: Te rane treba slušati! Ali ima još nešto što nam daje nadu. Isus je prisutan u euharistiji, tu je Isusovo Tijelo; Isus je prisutan među vama: a Isusovo Tijelo su Isusove rane u ovim osobama.

Ali zanimljivo, da je Isus kada je uskrsnuo bio prelijep. Nije na svom tijelu imao modrica, ozljeda… Ništa! Bio je prelijep! Htio je samo sačuvati biljege rana i ponio ih je na nebo. Isusove su rane ovdje i one su na nebu pred Ocem. Mi liječimo Isusove rane ovdje i on, s neba, pokazuje nam svoje rane i govori svima nama: "Čekam te! Neka tako bude". Hvala velika… i molite za svu djecu, mlade, osobe koje su ovdje, za sve one koji ovdje rade. Za njih! ... Neka vas Gospodin blagoslovi! Molite i za mene! Ali molite uvijek za, a ne protiv… Gospodin vas blagoslovio!", rekao je Papa.

Potom je otišao pomoliti se na grob sv. Franje Asiškoga.