S teškim i tjeskobnim srcem pratim dramatične događaje proteklih nekoliko dana u sjevernom Iraku, gdje su kršćani i druge vjerske manjine bili prisiljeni pobjeći iz svojih domova i svjedočiti uništavanju svojih bogomolja i vjerske baštine. Potaknuti njihovim neprilikama, zamolio sam kardinala Fernanda Filonija, prefekta Kongregacije za evangelizaciju naroda, koji je bio predstavnik mojih prethodnika, pape sv. Ivana Pavla II. i pape Benedikta XVI., da ljudima u Iraku očituje moju duhovnu blizinu i izrazi moju zabrinutost te od cijele Katoličke Crkve, za nepodnošljive patnje onih koji samo žele živjeti u miru, slozi i slobodi, u zemlji svojih predaka.

U istom duhu, pišem Vama, gospodine glavni tajniče, te pred Vas prostirem suze, patnju i jauke očaja kršćana i ostalih vjerskih manjina u voljenoj zemlji Iraku. U ponovljenom apelu pozivam međunarodnu zajednicu da poduzme mjere kako bi se okončala humanitarna tragedija te potičem sve nadležne organe Ujedinjenih naroda, a osobito one koji su odgovorni za sigurnost, mir, humanitarno pravo i pomoć izbjeglicama, da nastave u svojim naporima u skladu s uvodnim i relevantnim člancima Povelje Ujedinjenih naroda.

Napadi koji su haraju sjevernim Irakom ne mogu a da  ne probude savjest svih muškaraca i žena dobre volje prema konkretnim djelima solidarnosti štiteći one koji su pogođeni ili im prijeti nasilje te osigurati potrebnu hitnu pomoć mnogim raseljenim osobama, kao i njihov siguran povratak u gradove i domove. Tragična iskustva dvadesetog stoljeća te najosnovnije razumijevanje ljudskog dostojanstva, prisiljava međunarodnu zajednicu, posebno putem normi i mehanizama međunarodnog prava, da učini sve što je moguće da se zaustavi daljnje sustavno nasilje nad etničkim i vjerskim manjinama.

Uvjeren sam da će moj apel, koji je u jedinstvu s istočnim patrijarsima i drugim religijskim vođama, naići na pozitivan odgovor. Primite izraze mog osobitog poštovanja.

Papa Franjo