Papa je istaknuo kako pisac poslanice Hebrejima potiče da u vjeri trčimo 'ustrajno gledajući Isusa'.
 
- On nam je blizu, uvijek je među ljudima. Nije s čuvarima koji štite da ga ljudi ne dodiruju. Bio je među ljudima i oni su ga doticali. Kad bi izlazio, mnoštvo je uvijek bilo veće. Ne vodeći računa o tomu što drugi govore, on je tražio narod, a narod njega. Mnoštvo nije skidalo pogled s njega, niti on s mnoštva. Svakoga je vidio, a to je posebnost njegova pogleda. U mnoštvu je vidio svaku osobu – istaknuo je Papa.
 
Osvrćući se na ulomak iz Markova evanđelja, Papa je rekao da opisuje dva čuda: Isus ozdravlja ženu koja je dvanaest godina patila od krvarenja, a koja među mnoštvom uspijeva dotaknuti njegovu haljinu.
 
- Isus primjećuje da ga je netko dotaknuo. Nakon toga je uskrisio Jairovu dvanaestogodišnju kćer. Primijetivši da je gladna, roditeljima je rekao da joj daju jesti. Isusov pogled obuhvaća malo i veliko. Isus tako gleda: vidi sve nas, svakoga pojedinačno. Jer je blizu vidi naše velike probleme, radosti i naše male stvari. On se ne boji velikih stvari, ali vodi računa i o malima. Isus tako gleda – ustvrdio je papa Franjo.
 
Ako trčimo, trajno upirući pogled u Isusa, dogodit će nam se isto što se nakon uskrsnuća Jairove kćeri dogodilo narodu, koji mu se divio.
 
- S pogledom uprtim u Isusa idem naprijed i što otkrivam? On gleda mene. Njegov pogled u meni potiče veliko čuđenje, a to se čuđenje rađa iz susreta s Isusom. Ne bojimo se! Ni žena se nije bojala dotaknuti rub njegova ogrtača. Ne trebamo se bojati. S pogledom uprtim u Isusa trčimo na tom putu i doživjet ćemo iznenađenje koje će nas ispuniti čuđenjem: Isus me gleda – zaključio je Sveti Otac.