Sveti je Otac nastavio niz kateheza o kršćanskoj nadi, a kao polazišnu točku uzeo je najstariji novozavjetni tekst 'Prvu poslanicu sv. Pavla Apostola Solunjanima.' U toj poslanici sv. Pavao ohrabruje mladu kršćansku zajednicu da vjeruje kako vazmeno otajstvo ima konkretni učinak i za vjernike. Papa je naglasio kako sumnje koje je imala solunska zajednica pogađaju i nas.

 

- Svaki put kada se suočavamo s vlastitom smrću ili smrću voljene osobe, osjećamo da je naša vjera stavljena na kušnju. Sve naše sumnje i naša krhkost izlaze na vidjelo te se pitamo: 'Postoji li doista život poslije smrti?' Ovo mi je pitanje također prije nekoliko dana postavila jedna žena za vrijeme audijencije: 'Hoću li se susresti sa svojom obitelji - upitao je Papa. 

 

Potpuno je razumljivo bojati se smrti – nastavio je – nitko nije imun na nju. No, Papa je upozorio prisutne kako je kršćanska nada drukčija od uobičajenog shvaćanja nade. 

 

- U svakodnevnom životu nadu obično poimamo kao nešto što želimo, a što se može, ali i ne mora ostvariti. Primjerice, nadamo se da će sutra biti dobro vrijeme, a moglo bi biti grozno. To ne odgovara kršćanskom shvaćanju nade. Kršćanska nada je 'nada u spasenje'; to je nada koju nosimo na glavi kao 'kacigu' i koja je usmjerena prema nečemu što se u nama već ispunilo. Radi se o tome da naučimo živjeti u tom iščekivanju – objasnio je Sveti Otac. 

 

Sveti je Otac ujedno ponudio konkretan primjer kako ostvariti to. 

 

- Kada žena shvati da je trudna, svaki dan uči živjeti u iščekivanju da će vidjeti pogled djeteta koje dolazi. I mi moramo živjeti i učiti iz tih ljudskih iščekivanjâ te živjeti u iščekivanju gledanja, pronalaženja Gospodina. To nije lako ostvariti, ali se može naučiti: živjeti u iščekivanju -  kazao je papa Franjo.

 

Međutim, Papa je primijetio da ovaj stav iščekivanja pretpostavlja ponizno srce. Onaj koji je ispunjen samim sobom i svojim zemaljskim dobrima, ne može vjerovati nikomu drugom osim samom sebi. Sveti je Otac rekao da ga je u Pavlovoj poslanici posebno dirnula sigurnost s kojom Pavao najavljuje buduće puno zajedništvo s Gospodinom: 'I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom' (1 Sol 4,17). 

 

- Sve će minuti, ali nakon smrti zauvijek ćemo biti s Gospodinom. To je sigurnost nade; i to ista ona sigurnost koju je izrazio Job kad je rekao: 'Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi. Njega ja ću kao svojega gledati' (Job 19,25.27)– zaključio je na kraju papa Franjo.