Papa Franjo temeljem prvog današnjeg čitanja tumači kako prvi navještaj apostola nije započinjao s Isusom, već s prethodnom poviješću naroda (Dj 13,1-25). Doista „Isusa se ne može shvatiti bez te povijesti, jer baš On je cilj te povijesti“. Tako se ni kršćanina ne može pojmiti izvan Božjeg naroda. Kršćanin nije izolirana jedinka, već pripada narodu, Crkvi, tumači papa te naglašava: „Kršćanin bez Crkve je samo ideja, nije stvaran“.  

Nepojmljiv je kršćanin koji živi sam za sebe, izoliran, upozorava papa Franjo, isto tako „Isusa Krista se ne može razumjeti samog. Isus Krist nije pao s neba kao heroj koji nas dolazi spasiti. Ne. Isus Krist ima povijest. I doista možemo reći: Bog ima povijest, jer je htio hoditi s nama. Isusa Krista se ne može pojmiti bez te povijesti. Tako je i kršćanin nepojmljiv bez povijesti, bez naroda, bez Crkve“. Kršćanin koji bi stajao izvan svoje povijesti jest „nešto laboratorijsko, umjetno, beživotno“, rekao je Papa.

Božji narod, dodaje papa Franjo, „hodi po obećanju. Radi se o važnoj dimenziji: dimenziji sjećanja“: „kršćanin se sjeća povijesti svojeg naroda, sjeća se puta kojeg je narod prešao, sjeća se svoje Crkve. Sjećanje… sjećanje cijele prošlosti. No, kamo taj narod ide? Putuje prema konačnom obećanju. Narod putuje prema punini: izabrani narod posjeduje obećanje u budućnosti, i hodi prema obećanju, prema ispunjenu obećanja. Zbog toga su kršćani u Crkvi ljudi nade: nade u obećanje. To nije isto što i očekivanja: ne, ne! Već nešto drugo: nada. Ono što te tjera naprijed! Ono što ne razočarava“.

„Kršćanin je osoba koja je gledajući unatrag puna sjećanja: uvijek moli milost sjećanja. Kad gleda u budućnost: kršćanin je čovjek nade, muškarac i žena nade. U sadašnjosti kršćanin slijedi Božji put i obnavlja Savez s Bogom, stalno govoreći Bogu: 'Da, ja želim Tvoje zapovijedi, ja želim Tvoju volju, ja Te želim slijediti'. Kršćanin je čovjek saveza kojeg slavimo svakog dana u svetoj misi: kršćanin je čovjek euharistije, žena euharistije“.

„Učiniti će nam dobro da razmislimo danas o svom kršćanskom identitetu. Naš kršćanski identitet jest pripadnost jednom narodu: Crkvi. Bez toga nismo kršćani. Ušli smo u Crkvu krštenjem: tamo smo kršćani. Zato je potrebno naviknuti se na molitvu milosti sjećanja, sjećanja na put Božjeg naroda, na osobni put: što je Bog učinio sa mnom, u mom životu, kako me vodio… Moliti milost nade, a nada nije optimizam: ne, ne! To je nešto drugo. I moliti milost da svakoga dana obnovimo Savez s Gospodinom koji nas je pozvao. Neka nam Gospodin udijeli ove tri milosti, nužne za identitet kršćana“, zaključno je molio Papa.

Izvor: www.it.radiovaticana.va