Vrlo je raširena pobožnost Djetetu Isusu. Mnogi su sveci i svetice u svojim molitvama njegovali tu pobožnost, a po uzoru na život Djeteta Isusa željeli su oblikovati svoj život. Mislim naročito na Tereziju iz Lisieuxa, koja je kao redovnica karmelićanka uzela ime Terezija od Djeteta Isusa i svetoga Lica. Ona je živjela i svjedočila duhovno djetinjstvo koje se ostvaruje meditirajući poniznost Boga koji se poradi nas učinio malenim, kazao je Sveti Otac nastavljajući spontano govoriti.
 
Ovo je veliko otajstvo, a Bog je ponizan, kazao je Papa.
 
- Mi nismo ništa jer smo oholi, puni taštine i smatramo se velikima! On, koji je  velik, ponižava se i postaje dijete. To je pravo otajstvo! Bog je ponizan. To je lijepo – kazao je Papa.
 
Sveti Otac napomenuo je da je Bog u božansko-ljudskoj Kristovoj osobi neko vrijeme bio dijete, a to za našu vjeru treba imati posebno značenje.
 
- Premda su njegova smrt na križu i njegovo uskrsnuće najveći izraz njegove otkupiteljske ljubavi, ipak ne treba zaboraviti da je njegov cijeli zemaljski život bio objava i pouka. U božićno se vrijeme sjećamo njegova djetinjstva. Ako želimo rasti u vjeri, onda trebamo češće razmišljati o Djetetu Isusu. Zaista iz toga razdoblja ne poznajemo gotovo ništa. Ono što znamo odnosi na davanje imena, osam dana nakon rođenja i na predstavljanje u hramu (usp. Lk 2,21-28); te na poklon kraljeva i na bijeg u Egipat (usp. Mt 2,1-23) – kazao je Papa.
 
Nakon toga, ništa do njegove 12. godine, kada Marija i Josip za Pashu hodočaste u Jeruzalem, a umjesto da se s roditeljima vraća kući on se zaustavlja u Hramu razgovarati sa zakonoznancima, podsjetio je Papa.
 
- Znamo dakle malo o Djetetu Isusu, ali od Njega možemo mnogo naučiti ako promatramo život djece. Lijep je običaj da roditelji, djedovi i bake gledaju što djeca rade. U prvom redu otkrivamo da djeca žele našu pozornost. Zašto žele biti u središtu? Zašto su ponosita? Zato jer žele zaštitu. Treba dakle da i mi u središte svoga života stavimo Isusov život i da budemo odgovorni za njegovu zaštitu – kazao je Papa i dodao kako Isus želi da ga uzmemo u naručje.
 
On želi da ga pazimo i da nas može gledati u oči.
 
- Trebamo ga uveseljavati svojom ljubavlju i radošću, a njegov je osmijeh jamac da nas ljubi. Djeca se vole igrati. Igranje s djecom podrazumijeva prihvat njihove logike. Ako se s njima želimo igrati, onda moramo znati što im se sviđa, a ne biti sebični i nametati im ono što se nama sviđa – kazao je papa Franjo.
 
Istaknuo je da pred Isusom trebamo zanijekati svoju želju da budemo neovisni ako želimo istinsku slobodu, ako ga želimo upoznati i služiti mu.

- Dijete Isus Sin je Božji koji dolazi da nas spasi. Došao je objaviti nam Očevo lice bogato ljubavlju i milosrđem. U naručje dakle uzmimo Dijete Isusa, njemu služimo: On je izvor ljubavi i vedrine. Kade se kući danas vratite, iz jaslica uzmite kip djeteta Isusa i kažite: Isuse, želim biti ponizan kao i ti, ponizan kao Bog, i molite ga za tu milost – zaključio je papa Franjo.
 
Na kraju audijencije papa Franjo je izrazio solidarnost, te zajamčio molitve za sve koji su na raznim stranama svijeta pogođeni poplavama. U Sjedinjenim Američkim Državama, na području Midwesta, odnosno Srednjega Zapada, vladaju veliki pljuskovi; u Velikoj Britaniji se strahuje od oluje nazvane 'Frank', a Južnom Amerikom hara 'El Niño'.
 
- Pozivam vas na molitvu za žrtve prirodnih nesreća koje su ovih dana pogodile Sjedinjene Države, Veliku Britaniju i Južnu Ameriku, posebice Paraguay, a u kojima nažalost, ima žrtava, mnogo je evakuiranih i štete su velike. Neka Gospodin tim ljudima pruži utjehu, a bratska solidarnost neka im pomogne u njihovim potrebama – rekao je Papa.
 
Ponajviše ožalošćuje broj poginulih u tim elementarnim nepogodama koje su ovih dana pogodile više krajeva svijeta. U Sjedinjenim Državama ih je 13-ero; u Paraguayu, u glavnom gradu Asuncionu, četiri su osobe poginule, a 140.000 ih je evakuirano, dok je u cijeloj zemlji šest žrtava, a desetci tisuća ljudi moralo je napustiti svoj dom.