Sveti je Pavao u Crkvi u Korintu organizirao prikupljanje milodara za Jeruzalemsku crkvu, koja se nalazila u teškoćama. Govoreći o „teologiji siromaštva“ Papa je primijetio da je siromaštvo „riječ koja uvijek stvara nelagodu“.

„Često se može čuti kako se za svećenike, biskupe i kršćane koji govore o siromaštvu kaže da su 'pomalo komunisti'. Međutim, siromaštvo je u središtu evanđelja i kad bismo ga uklonili, Isusovu se poruku uopće ne bi razumjelo“, istaknuo je Sveti Otac.

Govoreći o Crkvi u Korintu, sveti Pavao ističe u čemu su bili istinski bogati: „U vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i ljubavi“. Zato ih potiče: „Odlikujte se i u ovoj darežljivosti“, odnosno u prikupljanju za jeruzalemske kršćane.

Kako je Papa rekao, potiče ih govoreći: Ako imate toliko bogatstvo u srcu, onda neka to bogatstvo dođe i do džepa. „To je 'zlatno pravilo' - kad vjera ne dolazi do džepa, onda nije prava vjera“, ustvrdio je Sveti Otac.

„Postoji oprečnost između bogatstva i siromaštva. Jeruzalemska je Crkva siromašna, nalazi se u gospodarskim poteškoćama, ali je bogata jer ima blago naviještanja evanđelja te je obogatila Crkvu u Korintu, dajući joj bogatstvo evanđelja. A Korinćani, gospodarski bogati, bili su siromašni bez evanđelja; međutim obogatili su jeruzalemsku Crkvu. Radi se o međusobnoj razmjeni. Evo, stoga, temelja za 'teologiju siromaštva'“, rekao je Papa.

 „Isus Krist, 'premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite' U tome nalazimo i značenje prvoga blaženstva: 'Blaženi siromasi u duhu'. To znači dopustiti da nas obogati Kristovo siromaštvo, ne želeći se obogatiti drugim blagom koje nije njegovo“, naglasio je Sveti Otac.

„Karitativna su djela dobra, ali ona nisu kršćansko siromaštvo o kojemu govori i koje propovijeda Pavao. Kršćansko je siromaštvo u tome da siromahu dajem od sebe, ne od suviška, već i od potrebnoga, jer znam da me on obogaćuje“, naglasio je Papa te upitao: „A zašto me siromah obogaćuje“. Odmah je na to pitanje dao i odgovor: „Jer je Isus rekao da je on sam u siromahu“.

„Kad se nečega lišim, ne samo od suviška i to darujem siromahu, siromašnoj zajednici, to me obogaćuje. Kada to činim u meni djeluje Isus , kao što djeluje i u onome kome dajem da bi me pritom obogatio“, objasnio je Papa.

„To je teologija siromaštva. Siromaštvo koje se nalazi u središtu evanđelja nije ideologija, već otajstvo Krista koji se snizio, ponizio i osiromašio kako bi nas obogatio“, istaknuo je Sveti Otac.

„U tome se svjetlu razumije zašto je prvo blaženstvo 'Blaženi siromasi u duhu'; zato biti siromašan u duhu znači ići Gospodinovim putem. On se u svojem siromaštvu toliko snizuje da u misnoj žrtvi dolazi za nas pod prilikama kruha i obogaćuje nas“, pojasnio je papa Franjo.