Radovi traju do četvrtka 19. svibnja, a odvijaju se u vatikanskoj sinodskoj dvorani na temu ''obnova klera''. Papa je iskoristio sliku Mojsija pred gorućim grmom za svoje promišljanje o liku svećenika.
 
- Njegova je tajna upravo u grmu koji gori, koji njegov život obilježava plamenom, suobličujući ga Isusu. Ne pokušavajući pružiti sustavno razmišljanje o svećeništvu, nego polazeći od konkretnog iskustva – kazao je.
 
Papa je napomenuo kako je potrebno postaviti tri pitanja u svezi s likom svećenika: Što daje okus životu? Za koga ili što je njegovo služenje? Koji je krajnji razlog njegova sebedarja?
 
- Poput Mojsija, svećenik se približava plamenu i dopušta da on spali njegove ambicije za karijerom i moći. Također daje da izgori iskušenje da se razumijeva kao pobožnika koji se sklanja u vjerski intimizam koji ima malo toga s duhovnošću – rekao je Papa.
 
Napomenuo je kako je svećenik bos na zemlji koju drži svetom, ne sablažnjavaju ga, ranjivosti ljudske duše, svjestan da je i on ozdravljeni uzeti te je dodao kako je daleko od rigorističke hladnoće, kao i od površnosti onih koji pokazuju jeftinu popustljivost.
 
- Prihvativši da ne raspolaže sam sa sobom, svećenik nema agendu koju treba braniti, nego svakog jutra Gospodinu predaje svoje vrijeme kako bi izašao u susret ljudima. Svećenik nije birokrat ili anonimni funkcionar u nekoj ustanovi; ne vode ga kriteriji učinkovitosti – istaknuo je.
 
Naglasivši pritom da svećenik hoda sa srcem i korakom siromaha, obogaćen njihovom prisutnošću.
 
- On ne žudi za časnim naslovima, ne traži ništa što ide iznad stvarne potrebe. Ne veže na sebe osobe koje su mu povjerene. Upravo jednostavan i raspoloživ način života čini svećenika vjerodostojnim i približava ga poniznima – ustvrdio je papa Franjo.
 
Naglasio je kako svećenik treba biti čovjek mira i sredstvo Božje nježnosti, istaknuvši kako zbog prijateljstva s Isusom, vjeruje da ono što je nemoguće čovjeku nije nemoguće Bogu.
 
- Za svećenika je od temeljne važnosti da se osjeća sudionikom konkretne zajednice na čijem putu on sudjeluje – rekao je.
 
U tom kontekstu, Sveti Otac je naveo riječi pokojnog brazilskog biskupa Héldera Câmare: 'Kad tvoj brod počne puštati korijene u nepokretnosti luke, otisni na pučinu'.
 
- Otisni! I ne prije svega zato što imaš misiju za obaviti, nego zato što si strukturalno misionar, u susretu s Isusom si iskusio puninu života i stoga želiš čitavim bićem da ga i drugi prepoznaju i mogu gajiti njegovo prijateljstvo, hraniti se njegovom riječju i slaviti ga u zajednici – rekao je Sveti Otac.
 
Ustvrdio je kako pastira utvrđuje jednostavna vjera Božjega svetoga naroda, a to pripadanje je ''sol svećeničkoga života''.
 
- Zajedništvo tako postaje njegova specifična oznaka, a živi ga s laicima i u odnosima koji znaju vrjednovati svačije sudjelovanje. To oslobađa od klerikalne zavisti te daje prednost zajedništvu, koje je jedno od imena milosrđa. Svećenici različite dobi i osjetljivosti, kad hodaju zajedno, imaju miris proroštva koji fascinira - kazao je Papa.
 
K tome je istaknuo da je tužno vidjeti one koji kalkuliraju i ništa ne riskiraju.
 
- Naš svećenik, sa svojim ograničenjima se daje sve do kraja, u konkretnim uvjetima u kojima se nalazi. Svećenik je čovjek Uskrsa, pogleda upravljenog u Kraljevstvo Božje. On pripada Gospodinu, Crkvi i Kraljevstvu nebeskom; to su njegovi konstitutivni čimbenici - zaključio je papa Franjo.