U evanđeoskom odlomku liturgije dana, Isus poučava: „Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“ Stoga upozorava: „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje kradljivci provaljuju i kradu ga. Zgrćite sebi blago na nebu.“
 
„U korijenu gomilanja bogatstva jest zacijelo težnja za sigurnošću“, priznao je Papa, „ali vrlo je velika opasnost da se bogatstvo počne zgrtati radi samoga sebe te se stoga postane njegov rob“.
 
„Bogatstva, na koncu, ne pružaju vječnu sigurnost. Štoviše umanjuju dostojanstvo osoba, ostavljajući mnoge obitelji razdijeljene“, primijetio je Papa dodajući: „Ista težnja za zgrtanjem bogatstva nalazi se u korijenu rata. U svijetu se u ovome trenutku vodi toliko ratova zbog pohlepe za moći, za bogatstvima.“
 
Kako je istaknuo Papa, možemo razmisliti o ratu u našem srcu, te je podsjetio kako nas Gospodin upozorava da se držimo daleko od svake pohlepe. „Ona otvara vrata taštini – držati se važnima, vjerovati da smo moćni – a na koncu vodi u oholost, iz koje proizlaze svi poroci. To su različiti stupnjevi, ali prvi je pohlepa, želja za zgrtanjem bogatstava“, objasnio je papa Franjo.
 
Sveti je Otac, međutim, svjestan kako je skupljanje čovjekova vlastitost te da je djelovanje i vladanje zemljom također poslanje. Zato se valja svakodnevno boriti kako bismo bogatstva zemlje iskoristili za dobro, kako bismo ih usmjerili prema nebu, ne bi li postala nebeska bogatstva.
 
Kad Gospodin blagoslovi neku osobu bogatstvima, učini ju upraviteljem tih bogatstava za opće dobro, za  dobro svih, a ne samo za njezino vlastito, razmišlja Papa. Stoga nije lako postati pošten upravitelj, jer uvijek postoji iskušenje pohlepe, želja postati važan. Međutim, kako je napomenuo papa Franjo, valja misliti na druge, valja imati na umu da je ono što imam na službu drugima i da ništa od svega toga neću moći ponijeti sa sobom [kad umrem]. „Ako pak koristim ono što mi je Gospodin dao za opće dobro, kao upravitelj, to će me posvetiti, učiniti svetim“, rekao je Papa.
 
„Stoga nam se valja pitati: Gdje je moje blago? U bogatstvu ili u upravljanju njime tako da služe općem dobru? To je teško“, primijetio je Sveti Otac - „poput igranja s vatrom“.
 
„Mnogi umiruju svoju savjest milostinjom i daju od onoga što im preostane. Takav nije pravi upravitelj. Pravi upravitelj uzima za sebe ono što preostane, a sve ostalo daje za druge. Upravljanje bogatstvima znači stalno se lišavati vlastitih interesa i ne misliti da će nas ta bogatstva spasiti. Mogu se zgrtati bogatstva, ali samo ako imaju vrijednost“, kako je rekao Papa, „na nebeskoj burzi. Za nju zgrćite!“