Papa Franjo današnju opću audijenciju posvetio je govoru o molitvi pravednika, nastavljajući tako svoje kateheze o molitvi.

- Božji plan za čovječanstvo je dobar, ali u svakodnevnim događajima doživljavamo prisutnost zla. Prva poglavlja knjige Postanka opisuju brzo postupno širenje grijeha u ljudskim postupcima. Adam i Eva sumnjaju u dobrohotne Božje namjere, misle da imaju veze sa zavidnim božanstvom, koji sprječava njihovu sreću. Otuda pobuna: oni više ne vjeruju u velikodušnog Stvoritelja, koji želi njihovu sreću - rekao je na početku papa Franjo.

Kazao je kako je srce prvih ljudi podlijeglo iskušenju zlog. Bili su zaokupljeni zabludom svemoći da će postati poput Boga ako pojedu plod stabla. Naglasio je kako se tu očituje napast ljudske ambicije, ali njihovo iskustvo kasnije ide u suprotnom smjeru: oči im se otvaraju i otkrivaju da su goli.

- Zlo postaje još razornije s drugom ljudskom generacijom: to je priča o Kainu i Abelu. Kain zavidi svom bratu; Iako je najstariji sin, Abela vidi kao suparnika, podrivajući njegov primat. Zlo se pojavljuje u njegovom srcu i Kain ne može nadvladati nad njim. I tako se priča o prvom bratstvu završava ubojstvom - podsjeća Sveti Otac tumačeći kako se nakon toga kod Kainovih potomaka razvijaju obrt i umjetnost, ali i nasilje izraženo zlobnom Lamekovom pjesmom, koja zvuči kao himna osveti: 'Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!'

Papa je po tim primjerima primijetio kako se zlo širi poput požara, sve dok ne obuhvati čitavu sliku: 'Vidje Gospodin kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.'

- Velike freske sveopćeg potopa i Babilonska kula otkrivaju da postoji potreba za novim početkom, poput novog stvaranja, koje će svoje ispunjenje ostvariti u Kristu. Ipak, na ovim prvim stranicama Biblije napisana je i jedna druga priča, manje vidljiva, puno skromnija i pobožnija, koja predstavlja oslobađanje nade - rekao je Papa i tako svratio pozornost na neke biblijske likove.

Biblija tako donosi imena nekih osoba sposobnih iskreno moliti Boga, sposobni pisati sudbinu čovjeka na drugačiji način. Abel prinosi Bogu žrtvu od svoje prvine.

- Nakon njegove smrti, Adam i Eva dobili su trećeg sina Šeta, od kojeg se rodio Enoš, što znači smrtnik, a kaže pismo: 'Tada se počelo zazivati ime Gospodnje'. Potom se pojavljuje i Henok, osoba koja 'hoda s Bogom' i kojega je Bog odveo u nebo. I konačno tu je priča o Noi, pravedniku koji je 'hodao s Bogom', pred kojim je Bog govorio svoju namjeru uništenja čovječanstva.

Sveti Otac rekao je da se čitajući ove pripovijesti stječe dojam da je molitva kako utvrda tako i utočište čovjeka pred poplavom zla koje raste u svijetu.

- Kad dobro pogledamo, mi molimo i bi bili spašeni od nas samih. Molitelji na prvim stranicama Biblije su ljudi koji rade za mir: ustvari, molitva je, kad je autentična, oslobađa čovjeka instinkta nasilja i postaje pogled usmjeren prema Bogu, kako bi se On ponovno pobrinuo za čovječje srce. Molitva stvara cvjetne gredice preporoda tamo gdje je čovjekova mržnja sposobna samo povećati pustinju - istaknuo je papa Franjo.

Podsjetio je da je upravo to razlog zašto Božje gospodstvo proteže kroz lanac tih muškaraca i žena, često pogrešno shvaćenih ili marginaliziranih u svijetu. Ali svijet živi i raste zahvaljujući Božjoj snazi koju ovi sluge njegove privlače svojom molitvom. Oni su lanac koji nipošto nije bučan, koji rijetko iskače na naslovnicama, ali je toliko važan za vraćanje povjerenje svijetu.

- Sjećam se jedne priče o čovjeku ateistu koji je bio vrlo poznat i istaknut. Deklarirao se kao ateist. Dok je bio mali odrastao je kraj bake koja je uvijek molila. U jednom trenutku života koji mu je bio jako težak sjetio se bakine molitve i on je počeo moliti te se njegovo srce obratilo. Isto tako je važno da djecu naučimo moliti, da u njima primjerom 'zasijemo' sjeme vjere kako se bi jednog dana, kada i možda kroz životne stranputice skrenu s pravog puta, mogli vratiti na izvore vjere: k Bogu - izjavio je papa Franjo moleći na koncu Boga da preobrazi naše 'kameno srce u srce od mesa'.