Nakon govora o Abrahamu i Jakovu, papa Franjo na današnjoj je katehezi tumačio Mojsijevu molitvu Bogu prema tekstu iz Knjige Izlaska 32,11-14. Na samom početku Sveti je Otac rekao da u hodu kroz temu molitve možemo uočiti kako Bog nikada nije volio imati 'lagane' molitelje. Ni Mojsije neće biti 'lak' sugovornik.

- Otkad ga je Bog pozvao, Mojsije je, ljudski gledajući, 'promašaj'. Knjiga Izlaska prikazuje ga u Midjanskoj zemlji kao bjegunca. Od svoje mladosti imao je samilosti za svoj narod i zauzimao se za potlačene. No, ubrzo otkriva, usprkos dobrim namjerama, kako od njega ne dolazi pravda, već samo nasilje - rekao je Papa tumačeći lik Mojsija.

Njegovi snovi o slavi će se srušiti nakon što ubije Egipćanina. Bio je prisiljen pobjeći iz svoje zemlje. Umjesto obećavajućeg službenika predodređenog za brzouzlaznu karijeru, Mojsije će postati pastir koje pase tuđe stado. No, baš tu, u tišini Midjanske pustinje, Mojsije čuje Božji poziv očitovavši mu se u gorućem grmu.

- Bogu koji govori, koji ga poziva da se ponovno zauzme za Izraelski narod, Mojsije se protivi svojim strahovima i prigovorima: nije dostojan ovog poslanja, ne zna Božje ime, Izraelci mu ne će vjerovati, muca... Mojsije ima brojne prigovore. Riječ koja najčešće izlazi iz Mojsijevih usta, u svakoj molitvi koju upućuje Bogu, je pitanje: Zašto?. Zašto si me poslao? Zašto želiš osloboditi ovaj narod? U Petoknjižju čak ima i jedan dramatični događaj, gdje Bog optužuje Mojsija zbog nedostatka povjerenja, nepovjerenja, zbog kojeg će mu oduzeti mogućnost ulaska u obećanu zemlju - naglasio je Sveti Otac zapitajući se kako Mojsije uopće može moliti sa srcem koje često luta.

Papa je podsjetio da je Mojsije čovjek poput nas, odnosno da se i nama događa da sumnjamo da možemo moliti. Iako zadužen od Boga da prenese Zakon svom narodu, utemeljitelj božanskog kulta, posrednik najuzvišenijih otajstava, on neće prestati održavati tijesnu povezanost i solidarnost sa svojim narodom, napose u trenutku napasti i grijeha.

- Uvijek je bio privržen narodu, nikada nije zaboravio svoj narod. To je veličina pastira: ne zaboraviti narod, ne zaboraviti korijene. Kao što Pavao kaže mladom biskupu Timoteju: sjeti se svoje majke i bake, tvojih korijena i naroda. Mojsije nije nikada zaboravio svoj narod, svoje korijene. Mojsije je do te mjere prijatelj s Bogom da može razgovarati s Njim licem u lice i ostat će veliki prijatelj ljudi, jer osjeća samilost zbog njihovih grijeha, iskušenja, zbog iznenadne nostalgije koju prognanici osjećaju prema prošlosti, razmišljajući o vremenu kad su bili u Egiptu - rekao je papa Franjo.

Istaknuo je kako Mojsije nije zanijekao Boga ni svoj narod. Ostao je dosljedan svome narodu i Božjem glasu. Mojsije stoga nije autoritarni i despotski vođa, nego skroman čovjek kakvog ga opisuje Knjiga Brojeva (12,3).

- Unatoč svom povlaštenom stanju, Mojsije se ne ustručava pripadati mnoštvu siromašnih duhom, koji žive vjerujući Bogu koji je okrjepa na njihovom putu. Mojsije je čovjek naroda. Stoga će najprimjereniji način Mojsijeve molitve biti zagovorna molitva. Njegova vjera u Boga sjedinjena je s osjećajem očinstva koji gaji za svoj narod - kazao je Papa dodajući kako je on zapravo zagovornik između naroda i Boga.

Papa primjećuje kako Mojsije nije prodao svoj narod kako bi stvarao vlastitu karijeru, već je zagovornik za svoje ljude, svoj narod, svoju povijest i Boga koji ga je pozvao. On je lijepi primjer za sve pastire koji trebaju biti most, odnosno 'pontifex' što ta riječ i znači.

- Pastiri su mostovi između naroda kojemu pripadaju i Boga kojemu pripadaju po pozivu. Tako je i Mojsije. On moli: 'Oprosti Gospodine mom narodu. Ako ne, izbriši i mene iz svoje knjige. Ne želim stvarati karijeru na račun svoga naroda.' Ovo je molitva koju istinski vjernici gaje u svom duhovnom životu. Čak i ako iskuse nedostatke ljudi i njihovu udaljenost od Boga, ovi molitelji ih ne osuđuju, niti odbacuju - konstatirao je Sveti Otac s napomenom da je Isus naš pontifex, most između nas i Oca.

Mojsije nas potiče da molimo istim Isusovim žarom, da zagovaramo svijet, da se sjetimo kako unatoč svim svojim krhkostima, on uvijek pripada Bogu. Svi pripadaju Bogu: i najokorjeliji grješnici, najgori ljudi, najkorumpiranije osobe su sinovi Božji. Isus to osjeća i moli za sve.

- Sjetimo se Mojsija, zagovornika. I kada poželimo nekoga osuditi i iznutra se naljutimo... dobro je naljutiti se, dobro je za zdravlje ali osuditi nije dobro. Ti se naljutiš i što trebaš učiniti? Moli za tu osobu. To će puno pomoći - zaključio je papa Franjo.

Na kraju audijencije uputio je poruku za današnji 'Dan savjesti' nadahnut svjedočenjem portugalskog diplomata Aristidesa de Sousa Mendesa, koji je, prije osamdeset godina, odlučio slijediti glas savjesti te je spasio živote tisuće Židova i drugih prognanika.

- Neka uvijek i svugdje bude poštivana sloboda savjesti; da svaki kršćanin mogže dati primjer dosljednosti ispravne savjesti prosvjetljene Božjom riječju - izjavio je Sveti Otac.