Usto, Papa je potvrdio i čudo po zagovoru blaženog bračnog para Ludovica Marina i njegove supruge Marije Zelia Gueri.

Sluga Božji Petar Barbarić bio je novak Družbe Isusove, rođen u župi Klobuk 1874. u Bosni i Hercegovini, te umro u Travniku 1897.

Postupak za proglašenje blaženim Petra Barbarića započeo je 1939., a prekinut je 1943. godine od strane komunističkog režima. Petrov grob je oskvrnjen i tijelo mu je sakriveno kako bi se spriječilo neprestano okupljanje ljudi i molitva na njegovu grobu.

Lijes s relikvijama Petra Barbarića, zakopan na nepristupačnom i neobilježenom mjestu u travničkom sjemeništu u podrumu,  pronađen je 1998. godine. Iste godine proces za proglašenje blaženim je nastavljen.

Petar Barbarić rodio se 19. svibnja 1874. u Šiljevištima, župa Klobuk kraj Ljubuškog. Rođen je u obitelji s devetero djece od oca Ante i majke Kate. Petar je djetinjstvo provodio na paši s ovcama, a majka i otac su mu pružili prvu naobrazbu.

Petar je bio izniman učenik, te je s izvrsnim uspjehom završio četiri razreda u samo dvije godine. Petar je jako želio nastaviti školovanje, no roditelji ga nisu bili u mogućnosti školovati, pa je počeo raditi kao trgovački pomoćnik.

1889. godine, Petrov učitelj je preporučio Petra kao iznimnog i nadarenog mladića rektoru travničkog sjemeništa koji je tražio mladiće koji se žele posvetiti svećeničkom pozivu.

Petar se iskazao kao iznimno talentiran, poučljiv i ambiciozan mladić. Njegova djelatnost u sjemeništu bila je od posebnog značaja – Petar je obraćao grešnike, a u sjemenište je uveo pobožnost Srcu Isusovu.

Dok je Petar bio osmi razred, teško se razbolio, a u takvim se prilikama obično pokazuje duhovna veličina osobe koja trpi. Tako je bilo i s Petrom. Tri dana prije smrti Petar je položio isusovačke zavjete. Nakon godine dana, 15. travnja 1897. Petar je umro u 23. godini života.