Papa Franjo je u petak 13. prosinca na 50. obljetnicu svojega svećeničkog ređenja, u Generalnoj kuriji Družbe Isusove predstavio sabrana djela patra Ángela Fiorita, argetinskoga isusovca, preminuloga 2005. godine, koji je podučavao brojne učenike, među kojima samoga Papu.

Predstavljajući sadržaj 5 svezaka, objavljenih u nakladi časopisa La Civiltà Cattolica, Papa je iznio osobna sjećanja, kao i ona koja se odnose na 'školu', kako bi ocrtao 'Učitelja dijaloga' i razlučivanja, strpljivoga i punog poštovanja

- Razlog utjehe za nas, njegove učenike jesu djela koja će učiniti mnogo dobra čitavoj Crkvi, uvjeren sam u to – ukratko je tim riječima Papa u predgovoru nazvao taj niz knjiga – s više od 2000 stranica – svojega odgojitelja i duhovnika.

Na tu se misao osvrnuo i u govoru u Generalnoj kuriji, među isusovcima iz cijeloga svijeta te napomenuo da, na vlastiti prijedlog, predstavlja opširno i kronološki sređeno djelo svojega učitelja.

Kako bi uveo u lik tog 'učitelja dijaloga' koji je, kako je rekao papa Franjo, malo govorio, ali je bio vrlo sposoban za slušanje u kojemu je dozrijevalo njegovo razlučivanje, Papa se prisjetio povijesti isusovaca i povijesti njihova međusobnoga poznavanja, zadržavši se pritom na najvažnijim razdobljima.

Događalo se to u Argentini, u godinama nakon Drugoga vatikanskog sabora. Pater Ángel i Jorge Bergoglio upoznali su se na sveučilištu u Buenos Airesu dok je budući Papa završavao svoju formaciju prije nego što je postao svećenik, 1969., i poslije provincijal, 1973. godine. Pater Ángel je tada bio dekan i profesor na Filozofskom fakultetu Zavoda Massimo u San Miguelu, a potom rektor Sveučilišta u San Salvadoru.

Upoznali su se 1961. godine, i pater Ángel je postao Bergogliov duhovnik.

- Od tada sam mu se počeo povjeravati – rekao je papa Franjo.

Tada je počeo sve više upoznavati i autore koji su bili vrlo važni, poput Guardinija, Huga Rahnera i Fessarda. Posebno je Rahner, koji je bio u temelju duhovnoga obraćenja patra Ángela, obilježio ono što se u papinstvu odnosi na razlučivanje i duhovnu pratnju.

Vrlo je dirljivo bilo Papino pripovijedanje o posljednjem susretu s patrom Ángelom, kada je već bio bolestan i nije mogao govoriti.

- Bio je to nezaboravan trenutak. Bilo je to 9. kolovoza 2005. godine. Samo je gledao. Intenzivno. I plakao „mirnim“ suzama.Fiorito je imao dar suzā koji je izraz duhovne utjehe, mali dodirljivi znak, kako je govorio sveti Benedikt, Božje nježnosti - rekao je papa Franjo.

Papa se potom osvrnuo na naslov sabranih djela, koji glasi 'Učitelj dijaloga'.

- Pater Ángel je bio 'Učitelj', u 'isusovačkom' smislu instruktor treće probacije, odnosno posljednjega dijela formacije isusovaca, ali ponajviše, znao je obavljati svoj 'munus docendi', odnosno službu poučavanja, jer nije samo prenosio sadržaj Gospodinova nauka u njegovoj čistoći i cjelovitosti, nego je to radio tako da je onaj tko ga je primao postao učenik, Isusov sljedbenik, misionar, slobodan i zanesen navještajem  – objasnio je.

Papa je istaknuo kako poučavanje patra Ángela nije bilo samo u riječima nego i djelima milosrđa.

- Iz djelā patra Fiorita izbija duhovno milosrđe: pouke za one koji ne znaju, dobri savjeti za one kojima su potrebni, ispravljanje za one koji griješe, utjeha za one koji su žalosni i pomoć za strpljenje u tuzi. Sve se te milosti povezuju i sažimlju u velikom djelu duhovnoga milosrđa koje je razlučivanje. Ono nas ozdravlja od najžalosnije bolesti, dostojne sažaljenja – od duhovne sljepoće koja nas sprječava prepoznati Božje vrijeme, vrijeme njegova posjeta – rekao je Papa.

U vrlo ideologizirano vrijeme, pater Ángel je u provinciji bio veliki protivnik ideologizacije. Odvraćao je od nje potičući zanos za dobar dijalog sa samim sobom, s drugima i s Gospodinom.

- Poticao je da se ne dijalogizira s kušnjom, sa zlim duhom. To mi je ostalo snažno urezano u pamet: s đavlom se ne dijalogizira – napomenuo je Papa te dodao – Ideologija je uvijek monolog sa samo jednom idejom, a pater Fiorito je pomagao svojemu sugovorniku razlikovati u sebi glasove dobra i zla iz svojega vlastitog glasa, a to je otvaralo um jer je otvaralo srce za Boga i za druge.

Papa je potom spomenuo druga obilježja patra Ángela, primjerice, on nije poticao, nego je slušao u tišini a onda, penjući se na ljestve, s polica svoje biblioteke vadio poneki papirić i davao ga kao 'lijek za dušu'.

- Bio je poput mudroga ljekarnika za duše – rekao je Papa, a potom spomenuo i veliko patrovo strpljenje. Bio je učitelj u nepožurivanju vremena, u strpljivom čekanju da čovjek sâm postane svjestan nekih stvari – rekao je papa Franjo te na kraju izrazio nadu da će, zahvaljujući tom veličanstvenom izdanju njegovih spisa, pustiti korijene, procvjetati i dati plodove u životu mnogih ljudi koji se hrane milošću koju je on primio i koju je znao diskretno prenijeti dajući i komentirajući Duhovne vježbe.