Prilikom apostolskog pohoda Napulju Sveti je Otac posjetio mjesni zatvor „Giuseppe Salvia”, gdje je imao susret i ručak sa zatvorenicima.

Tom su mu prigodom dva zatvorenika postavili pitanja: jedan od njih, koji se u zatvoru bio obratio, pitao ga je kako može nastaviti rasti u životu vjere kad bude na slobodi, a drugi je upitao hoće li na slobodi biti prihvaćen, s obzirom da će doživotno biti obilježen zbog boravka u zatvoru.

Odgovarajući spontano na prvo je pitanje, Sveti Otac ustvrdio da očuvati vjeru nije lako, ali ni nemoguće. Srž kršćanskoga morala nije u tome da se ne padne, već u tome da se odmah ustane, kao što „umijeće penjanja nije u tome da se ne padne, već da se ne ostane na podu“. Svi smo mi sagriješili u životu, svi osim Gospe, poručio je Papa. Ružno je to čuti, ali nitko ne može reći da nije zaslužio biti zatvoren, rekao je Papa dodajući: „Svi smo sagriješili – ja prvi.“

Na moguće pitanje „zašto sam ja onda završio u zatvoru“ ili „zašto se to baš meni dogodilo“ – Papa je ponudio ovaj odgovor: „To su neobjašnjive stvari u životi i tako to dođe, zar ne? Ja sam govorio da život trebamo uzeti kao što nogometni vratar hvata loptu: odakle dolazi? Dolazi tako, sad na jedan način, sad na drugi… ali on je hvata kako dolazi. I uvijek se ustajati i ići naprijed, ne?“

Na drugo pitanje, o ne neprihvaćanju kad se izađe na slobodu, Papa je ustvrdio da je to „velika nepravda“ i podsjetio da je prvi kršćanski svetac bio razbojnik, raspet s Isusove desne, kome je rekao „Danas ćeš još biti sa mnom u raju“. Biblija kaže, nastavio je papa Franjo, da Bog, opraštajući, zaboravlja grijehe. Stoga, „nitko od nas nema pravo ne zaboraviti jednoj osobi koja je platila, koja je zatražila oprost od društva.“

Isus je pismoznancima i farizejima rekao da su ih carinici i grešnice prestigli u Kraljevstvo nebesko, ali društvo to još nije naučilo, razmišljao je Papa. „Zbog toga naše društvo još nije kršćansko. Kaže se da je kršćansko, želi biti kršćansko, postoje toliki sveci i mnogi kršćani, da. Ali društvo kao takvo više je pogansko nego kršćansko, jer u tome nije shvatilo Isusa“, odgovorio je Papa.

U uručenom je pak govoru, Sveti Otac istaknuo da Bog svoju djecu nikada ne napušta, već da je uvijek uz nas, osobito u kušnjama. Naša temeljna sigurnost jest da nas ništa ne može odvojiti od Božje ljubavi, pa ni zatvorske rešetke. Jedino što nas može od njega odvojiti jest naš grijeh, međutim iskrena ispovijed postaje mjesto susreta s Gospodinom, ustvrdio je Sveti Otac.

Zatvor u negativnom smislu mjesto je marginalizacije, ali može postati i mjesto uključivanja i poticaj za čitavo društvo, kako bi postalo pravednije i pažljivije prema osobama, kazao je papa Franjo pozvavši ih da svaki trenutak žive u Božjoj prisutnosti. „Povijest ima smisla jer ju nastanjuje Božja dobrota. Zbog toga, i usred mnogih problema, pa i teških, ne gubimo nadu u Božje beskrajno milosrđe i njegovu providnost“, poručio je Papa.