Evanđelje nije olovna torba koja se teško vuče za sobom, nego vrelo radosti koja ispunja srce Bogom, i potiče ga na služenje ljudima – riječi su iz Papine poruke u kojoj govori o svetoj Tereziji Avilskoj kao o primjeru svetice koja – kako je napisao – hita van kako bi prošla putovima svojega vremena, s Evanđeljem u ruci i Duhom u srcu.

Papa je Franjo podsjetio na četiri glavne točke duhovnosti svetice koja je živjela u XVI. stoljeću: radost, molitvu, bratstvo, i prihvaćanje svojega vremena. Istaknuo je vrijednost radosti zbog otkrivanja Božje ljubavi, te poticaj na ljubav jednih prema drugima, a sve se to – istaknuo je Papa – hrani molitvom. Molitva, naime, nadvladava pesimizam i potiče dobre pothvate.

Sveti se Otac potom osvrnuo na važnost bivanja u vlastitom vremenu. O svetoj Tereziji Avilskoj stoga kaže da ju njezino mistično iskustvo nije odvojilo od svijeta, ni od ljudski brigâ, nego joj je, naprotiv, dalo nov poticaj i hrabrost za djelovanje. Terezija je od Isusa živjela teškoće svojega vremena – dodao je Papa.

Govoreći o „terezijskom realizmu“ papa je Franjo istaknuo da se, kada svijet gori, ne može gubiti vrijeme na nevažne stvari, te podsjetio na ohrabrenja svete Terezije skupljena u nekim njezinim spisima. Papa se osvrnuo i na savjete svetice koji su – kako je istaknuo – vječno aktualni, te na kraju potaknuo sve ljude da u kulturi privremenoga živimo vjernost 'zauvijek'; da u svijetu bez nade pokazujemo plodnost zaljubljenoga srca, i da u društvu s mnoštvom idola budemo svjedoci činjenice da je dostatan samo Bog.