U Bibliji često čitamo o neplodnim ženama kojima Gospodin daruje dar života, tako papa Franjo započinje današnju homiliju, komentirajući dnevna čitanja (Suci 12,2-7.24-25), a posebno evanđelje u kojem se govori o Elizabeti koja od nerotkinje postaje majka sina Ivana (Lk 1,5-25).

„Iz nemogućnosti rađanja – kaže Papa – rađa se život“. A to se ne događa samo nerotkinjama, nego i ženama koje nisu imale životne nade, poput Noemi koja na kraju priče dobiva unuka (Ruta 4,16-17).

„Gospodin zahvaća u život tih žena poručujući: 'Ja sam kadar darovati život'. I u Prorocima nailazimo na sliku pustinje, zemlje koja po sebi ne može roditi drvo, plod, ne može učiniti da nešto iznikne. 'Ali pustinja će postati šuma, kažu proroci, procvjetati će' (Iz 32,15; 35,1). Može li pustinja procvjetati? Može. Može li neplodna žena dati život? Može. To je Božje obećanje: Ja mogu! Ja mogu iz suhoće, iz vaše suhoće, učiniti da izraste život, spasenje! Ja mogu učiniti da iz pustinje izrastu plodovi!“

A u ovom je spasenje, potvrđuje papa Franjo: „Božji zahvat nas čini plodnima, čini nas sposobnima darovati život“.  Papa upozorava, „mi to ne možemo učiniti sami“. Ipak, naglašava, „mnogi su došli u iskušenje razmišljajući kako se sami mogu spasiti“:

„I kršćani, da! Sjetimo se primjerice pelagijanaca. Sve je milost. Božji zahvat nam donosi spasenje. Božji zahvat nam pomaže u hodu svetosti. Samo On to može. No što mi činimo sa svoje strane? Prvo: potrebno je priznati svoju neplodnost, da smo nesposobni dati život. Priznati to. Drugo, treba tražiti: 'Gospodine, ja želim biti plodan. Ja želim da moj život daje život, da moja vjera bude plodna i napreduje, te je mogu pružiti drugima'. 'Gospodine, ja sam neplodan, ja ne mogu, Ti možeš. Ja sam pustinja: ja ne mogu, Ti možeš'“.

To bi mogla biti naša molitva tijekom predbožićnog vremena, nastavlja papa. „Razmislimo kako su pogođeni oholi, oni koji misle da sve mogu samo svojim snagama“. Papa je podsjetio na Mikalu, Šaulovu kći. Ta žena nije bila neplodna već ohola, nije shvaćala što znači „slaviti Boga“, čak se izrugivala Davidovu zahvaljivanju (2 Sam 6,20-23). I kažnjena je neplodnošću.

„Poniznost je važna za plodnost. Kolike osobe vjeruju da su pravedne, poput nje, a na kraju su samo jadnici. Poniznost kojom se Gospodinu kaže: 'Gospodine, ja sam neplodan, ja sam pustinja', u prekrasnim antifonama koje ovih dana molimo s Crkvom: 'O sine Davidov, o Gospodine, o Mudrosti – danas – o Jišajev korijenu, o Emanuelu, dođi i daruj nam život, dođi i spasi nas, jer samo Ti to možeš, ja sam to ne mogu!' I s tom poniznošću, s poniznošću pustinje, s poniznošću neplodne duše, primati milost, milost procvata, milost rađanja plodovima i životom“.

Izvor: www.it.radiovaticana.va