Pismoznanci su htjeli Isusa uhvatiti u klopku kako bi mu osporili moralni autoritet (Marko 10,1-12). Papa Franjo započinje s današnjim evanđeljem kako bi ponudio katehezu o ljepoti braka. Farizeji pristupaju Isusu s problemom razvoda. Njihov stil, ukazao je, uvijek je isti: kazuistika. „Je li ovo dopušteno, ili nije?“.

„Uvijek primjer pojedinačnog slučaja. A u tomu je klopka: iza kazuistike, iza razmišljanja na kazuistički način, uvijek postoji klopka. Uvijek! Usmjerena protiv ljudi, protiv nas i protiv Boga, uvijek! 'Je li to dopušteno? Otpustiti vlastitu ženu?'. A Isus odgovara, pitajući ih što po tom pitanju kaže Zakon, i tumačeći zašto je Mojsije tako postavio Zakon. No ne zaustavlja se tu: od kazuistike ide u središte problema, sve do izvješća o Stvaranju svijeta. Gospodin je tako lijepo rekao: 'Od početka Svijeta, Bog ih je stvorio muško i žensko, zbog toga će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku te će se pritjeloviti svojoj ženi, i njih dvoje postati će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, već jedno tijelo'“.

Gospodin, nastavlja Papa, „govori o remekdjelu stvaranja“, a to su muškarac i žena. I Bog, nastavlja Papa, „nije htio da čovjek bude sam“, već je htio da ima suputnicu. Trenutak susreta Adama i Eve je poezija, početak ljubavi: idite zajedno kao jedno tijelo“. Gospodin, naglašava Papa, „tu kazuističku misao vraća na početak objave“. S druge strane, pojašnjava, „ovo Božje remek djelo ne završava sa činom Stvaranja, jer Gospodin odabire istu sliku kako bi objasnio svoju ljubav za svoj narod.“ Do te mjere, ukazuje Papa, da „kad narod postaje Bogu nevjeran, On mu progovara riječima ljubavi“.

„Gospodin uzima primjer ljubavi remekdjela stvaranja kako bi pojasnio ljubav koju gaji prema svom narodu. I korak dalje: kad Pavao želi pojasniti misterij Krista, čini to pojašnjavajući Kristov odnos s Njegovom Zaručnicom, jer Krist je oženjen, Krist je bio oženjen, oženio se s Crkvom, svojim narodom (usp. Efežani 5,23-32). Isto kao što se Otac oženio sa Izraelskim narodom, Krist se oženio sa svojim narodom. To je ljubavna priča, priča remekdjela Stvaranja! Pred tim putem ljubavi, pred slikom ljubavi, kazuistika pada i postaje bol. No, kad se nečije ostavljanje oca i majke, pritjelovljenje jednoj ženi, postajanje jednim tijelom i ljubav – pretvore u promašaj: tada trebamo osjećati bol toga promašaja, te pratiti osobe koje su iskusile promašaj u vlastitoj ljubavi. Ne osuđivati! Hoditi s njima! I ne stvarati od njihove situaciju kazuistiku“.

Kad čovjek to čita, razmatra dalje papa, „razmišlja o planu ljubavi, putu ljubavi kršćanskog braka, od Boga blagoslovljenog u remek djelu Stvaranja“. „Blagoslov – koji nikad nije opovrgnut. Niti istočni grijeh ga nije uništio!“. Razmišljajući o tome, vidimo „kako je lijepa ljubav, kako je lijep brak, kako je lijepa obitelj, kako je lijep ovaj put i koliko samo ljubavi i bliskosti moramo pokazati braći i sestrama koji su u životu imali nesreću da promaše u ljubavi“. Pozivajući se na kraju na sv. Pavla, Papa Franjo ističe ljepotu „ljubavi koju Krist ima za svoju zaručnicu, za Crkvu!“.

„I ovdje moramo paziti da ljubav ne propadne! Govoriti o Kristu koji je 'previše neženja': Krist se oženio za Crkvu! Ne može se shvatiti Krista bez Crkve, i ne može se shvatiti Crkvu bez Krista. Ovo je velika tajna remekdjela Stvaranja (usp. Ef 5,32). Neka nam Gospodin svima da milost da to razumijemo, i milost da nikada ne padnemo u kazuističke stavove farizeja i pismoznanaca“.

Izvor: www.it.radiovaticana.va