U tisućljetnoj hrvatskoj povijesti, Sveta Stolica, sjedište Katoličke crkve, imala je važnu vjersku, političku i kulturnu ulogu. U dramatičnim trenutcima nastajanja moderne hrvatske države, njezin se poglavar papa Ivan Pavao II. stalno zauzimao da se zaustavi agresija, kako je govorio, na ''njegovu voljenu Hrvatsku'' i što prije ostvari njezino međunarodno priznanje.

Vrhunac svih tih nastojanja zbio se 13. siječnja 1992., kada je Sveta Stolica – dva dana prije zemalja Europske zajednice – svojom notom priznala suverenost i nezavisnost Republike Hrvatske. Pritom je poželjela da to ''pomogne duhovnom i tvarnom napretku svega njezina pučanstva, povratku mira te uspješnom uključenju Hrvatske u svjetsku zajednicu''.

U noti je izražena želja da se što prije uspostave diplomatski odnosi na razini apostolske nuncijature, odnosno veleposlanstva. Ova nota predana je i Jugoslaviji, kako bi se pokazalo da priznanje nema karakter neprijateljske geste, pa će pronuncij u Beogradu nastaviti sa svojim djelovanjem. Sveta Stolica kao uvjete za priznanje Hrvatske i Slovenije tražila je od vlada u Zagrebu i Ljubljani poštovanje svih načela završnog akta OESS-a iz Helsinkija, Pariške povelje te poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda sadržanih u dokumentima Vijeća Europe.

U noti upućenoj Hrvatskoj vladi i Predsjedniku, Sveta Stolica izrazila je želju da samostalnost Hrvatske pridonese duhovnom i materijalnom napretku, povratku mira te uspješnom građenju njezina mjesta u svjetskoj zajednici.

Međunarodno priznanje više se nije moglo izbjeći. Beogradske igre zaštitnika jugoslavenskog suvereniteta raspale su se ovim priznanjima, a Hrvatska se započela uključivati u sve institucije međunarodnoj zajednici. Priznanja koja su uslijedila mladoj hrvatskoj državi dala su dodatni poticaj na tom dugotrajnom putu.

Istog datuma, 13. siječnja, ali 1996., nakon pobjeda u Bljesku i Oluji te Dejtonskog sporazuma, Hrvatsku je posjetio američki predsjednik Bill Clinton, kojemu je u zagrebačkoj zračnoj luci priređen svečani doček. Predsjednici Tuđman i Clinton razgovarali su o sporazumu o reintegraciji hrvatskog podunavlja i Daytonu, s naglaskom na ulogu Federacije BiH. Bilo je riječi i o odnosima Hrvatske i SAD-a, posebno o njihovoj gospodarskoj suradnji. Odgovarajući na dobrodošlicu, predsjednik Clinton rekao je kako je došao u Hrvatsku da bi zahvalio dr. Tuđmanu i hrvatskom narodu što pružaju potporu miru i mirovnom procesu. Podržavajući Federaciju između Bošnjaka muslimana i Hrvata, Clinton je naglasio da će taj sporazum omogućiti partnerstvo Hrvatske ne samo sa Sjedinjenim Američkim Državama nego i s ostalim zapadnim zemljama.

– Molim vas da izaberete mir, da izaberete budućnost, da raširite ruke, a u ime SAD-a pružam vam ruke prijateljstva – bile su njegove završne riječi.

Prije odlaska zrakoplova predsjednik Tuđman izjavio je da susret s američkim predsjednikom pridonosi daljnjem učvršćivanju prijateljskih odnosa između Hrvatske i Sjedinjenih Država.