U petak, 17. travnja, u New Yorku je pri organizaciji Ujedinjenih naroda, održana konferencija na temu: „Progon kršćana na svjetskoj razini: prijetnja miru i međunarodnoj sigurnosti“.

 U ime Svete Stolice na konferenciji je bio prisutan nadbiskup Bernardito Auza, koji je podsjetio na Papine pozive međunarodnoj zajednici da pred tako teškim zlodjelima „ne ostane nijema i nepokretna“.

„Danas ima više mučenika nego li u prvim stoljećima kršćanstva“, naveo je mons. Auza upozorenje Svetoga Oca.

U Iraku, Siriji, Nigeriji, Libiji, Keniji i južnoj Aziji – istaknuo je nadbiskup – „zemlja je doslovno natopljena krvlju. Vidjeli smo barbarski prizor obezglavljenih koptskih kršćana u Libiji; ispunjene su crkve raznesene za vrijeme liturgijskih slavlja u Iraku, Nigeriji i Pakistanu; starodrevne su kršćanske zajednice prognane iz svojih domova u dolini Ninive; kršćanski su studenti smaknuti u Keniji“.

„Kao što navodi izvještaj Pew istraživačkog centra za 2014. godinu, kršćani su najprogonjenija vjerska skupina na svijetu“, kazao je nadbiskup.

Između 2006. i 2012. godine, kršćane se progonilo ili diskriminiralo u 151 od 193 zemlje članice Ujedinjenih naroda. „To pokazuje“ – naglasio je mons. Auza – „kolektivni neuspjeh ove međunarodne organizacije, čiji je prvotni cilj zaštita narodâ od biča nasilja i nepravednih napada“.

„Stanje vjerske slobode osobito je loše na Bliskome istoku. U Iraku je prisutnost kršćana drastično opala: s dva milijuna su pali na manje od četvrtine tog broja i tamošnji se vjernici osjećaju posve napuštenima. Nestanak kršćana na tom području nije samo vjerska tragedija već i gubitak bogate baštine koja je neizmjerno pridonijela tamošnjem društvu“, naglasio je nadbiskup.

Na koncu je stalni promatrač Svete Stolice podsjetio kako je prošloga mjeseca u Ženevi 65 zemalja potpisalo deklaraciju o zaštiti ljudskih prava kršćanâ i drugih zajednica - osobito na Bliskome istoku - i da je to prvi put kako su kršćani spomenuti kao kategorija čija se prava imaju štititi.

Nadbiskup je potaknuo na hitno djelovanje „prije nego li bude prekasno“ jer, kako je rekao, „progonjeni kršćani u čitavome svijetu […] računaju na nas i mole nas da se više založimo kako bismo ih spasili od progona“.