U prvoj meditaciji, istaknuo je kako milosrđe obuhvaća ženstvenu ljubav majke koja novorođenom djetetu pruža sve što mu je potrebno da živi i raste, tako i mušku postojanu vjernost oca koji stalno podržava, prašta i potiče djecu da rastu.

-Milosrđe je plod je saveza, besplatan čin dobrohotnosti i  Božje ime – rekao je papa Franjo.

Napomenuo je kako su tri puta klasičnog misticizma: put čišćenja, prosvjetljenja i sjedinjenja.

-Nikada ne prestaje naša potreba za ponovnim obraćenjem, dubljom kontemplacijom i većom ljubavi - ustvrdio je.

Pojasnio je kako nas ništa ne ujedinjuje s Bogom više od čina milosrđa jer je po milosrđu Gospodin oprostio naše grijehe i dao nam milost da činimo djela milosrđa u njegovo ime.

Papa je svećenicima ponudio tri konkretna savjeta za njihovo današnje razmatranje, a to je zadržati se na onome što ih dodirne, bez potrebe žuriti naprijed u molitvi; imati na umu kako valja iskazivati milosrđe kako bi primili milosrđe; moliti za milost da kao svećenici budu sve spremniji primati i iskazivati milosrđe.

Ustvrdio je kako je potrebno obraćenje našeg institucionalnog mentaliteta.

-Ako naše strukture nisu žive i usmjerene na otvaranje ljudi Božjem milosrđu i iskazivanje milosrđa drugima, mogu se pretvoriti u nešto vrlo bizarno – kazao je.

Predložio je razmatranje dva trenutka iz prispodobe o milosrdnome ocu: izgubljeni sin koji je ostao bez ičega i trenutak kad ga otac grli i oblači za proslavu.

Potaknuo je svećenike da se zadrže na tome trenutku srama i dostojanstva, zamišljajući bujanje milosrđa poput krvi.

-Ta krv je Kristova krv, krv novog i vječnog saveza milosrđa, naše jedino blago, jedina stvar koju možemo dati svijetu, krv koja pročišćuje i donosi mir u svaku stvarnost i svim ljudima – napomenuo je.

 Ukazao je kako je važno da svatko od nas osjeti plodnu napetost koja se rađa iz Gospodinova milosrđa.

-Istovremeno smo grješnici kojima je oprošteno i grješnici kojima je vraćeno dostojanstvo – pripomenuo je.

Priopćio je da smo poput Šimuna Petra, između našeg krajnjeg srama i našeg uzvišenog dostojanstva te kazao kako samo milosrđe čini tu situaciju podnošljivom.

-Bez milosrđa bismo povjerovali u vlastitu pravednost ili bismo se povukli u vlastitu nedostojnost – iskazao je.

Pripomenuo je kako ništa bez beskrajnog milosrđa Kristova srca ne može biti lijek za svo zlo i za patnju koju vidimo u ljudskim životima.

-Do moralne bijede dolazimo kako bismo osjetili žalost zbog grijeha i postigli istinsko pokajanje, ali ako to izostane onda nam nedostaje sloboda da vidimo kako grijeh utječe na čitav život.

Zaključio je kako po milosrđu prelazimo iz otuđenja u zagrljaj i iz otuđenja u slavlje.