Možemo se pitati je li krštenje doista potrebno da kao kršćani možemo živjeti i slijediti Isusa? Nije li to u konačnici formalni čin Crkve da se djetetu nadjene ime. To nam osvjetljuje sveti Pavao: „Zar ne znate da svi koji smo kršteni u Kristu Isusu, u smrt smo njegovu kršteni? Dakle, s Njime smo po krštenju, zajedno ukopani u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli u novosti života“ (Rim 6,3-4). Nije dakle formalnost“. Taj čin zadire u dubinu našeg postojanja. Kršteno i nekršteno dijete nije isto. Po krštenju uranjamo u neiscrpni izvor života, što je Isusova smrt, najveći čin ljubavi u cijeloj povijesti; zahvaljujući toj ljubavi možemo živjeti novim životom, ali ne u vlasti zla, grijeha i smrti, nego u zajedništvu s Bogom i s braćom, objasnio je Papa.

Mnogi se od nas ne sjećaju datuma svojega krštenja, jer smo kršteni odmah nakon rođenja. Jednom sam ovdje na Trgu pitao: tko se od vas sjeća datuma svojega krštenja? Neka digne ruku. Tko zna? Malo ih je. Ali važno je znati kada sam uronjen u tijek Isusova spasenja. Stoga vam savjetujem, odnosno dajem domaću zadaću: kada dođete kući, pitajte kada ste kršteni i tako ćete saznati datum krštenja. Hoćete li učiniti to? Narod je potvrdno odgovorio. Da, jer je važno znati sretni datum našeg krštenja“, rekao je Sveti Otac.

Postoji opasnost da zaboravimo ono što je Gospodin u nama učinio, da se ne sjećamo primljenog dara, da ga smatramo prošlim događajem i stoga da nema nikakav odraz u sadašnjosti. Moramo razbuditi sjećanje na svoje krštenje: razbuditi pamćenje o krštenju. Pozvani smo ga, u vlastitom životu, uvijek živjeti kao svakodnevnu zbilju. To da uspijevamo slijediti Isusa, biti u Crkvi, unatoč svojim ograničenjima, slabostima i grijesima, možemo zahvaliti sakramentu po kojem smo postali nova stvorenja, zaodjenuli se Kristom, rekao je Papa.

Snagom smo Krštenja, koje nas je oslobodilo istočnoga grijeha, uključeni u Isusov odnos s Bogom Ocem; nositelji smo nove nade, jer nam krštenje daje novu nadu: nadu da cijeli život kročimo putom spasenja. Ništa ne može ugasiti ovu nadu, jer nada ne vara. Zapamtite: ovo je istina. Nada u Gospodina nikada ne vara. Zahvaljujući Krštenju, kadri smo praštati i ljubiti svoje neprijatelje, a u posljednjima prepoznati lice Gospodinovo, istaknuo je Sveti Otac.

Tumačeći vrlo važan vidik Krštenja, Papa je upitao: Može li se netko sam krstiti? Narod je odgovorio: Ne! Jeste li sigurni? Da, odgovorio je narod. Ne može, nitko se sam ne može krstiti. Možemo tražiti, željeti Krštenje, ali nam netko u Gospodinovo ime treba udijeliti ovaj sakrament. Jer Krštenje je dar koji se udjeljuje u kontekstu brižljivosti i bratskog dijeljenja. Uvijek je u povijesti netko nekoga krštavao, to je neprekidni lanac milosti. Ne mogu se sam krstiti, od drugoga trebam tražiti Krštenje. To je čin bratstva, čin posinjenja u Crkvi. U slavljenju krštenja mogu se prepoznati glavna obilježja Crkve, koja poput majke nastavlja rađati djecu u Kristu, u plodnosti Duha Svetoga, rekao je papa Franjo.

Zaključujući katehezu, Papa je potaknuo prisutne na molitvu Gospodinu da svi možemo iskusiti milost Krštenja; da u nama naša braća mogu sresti pravu djecu Božju, Isusovu braću i sestre, prave članove Crkve. Ne zaboravite domaću zadaću. Budući da se zna datum rođenja, treba znati i datum Krštenja, jer je dan slavlja, zaključio je papa Franjo.