'Samo to nam može vratiti radost i nadu - staviti Isusa usred svoga naroda'
Gospodin nas je pozvao da budemo kvasac sada i ovdje, sa svim izazovima koje to sa sobom nosi - poručio je Papa na Dan posvećenog života.
Istina je, nada u Boga nikada ne razočarava, on nas ne vara – poruka je Svetog Oca koja je odjeknula bazilikom svetog Petra prilikom svete mise kojom je proslavljen blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnice.
Starac Šimun i proročica Ana pred kraj svojih dana imali su priliku susresti Isusa kojega su njegovi roditelji donijeli u hram da ga prikažu i posvete Gospodinu. Odmah su počeli hvaliti i slaviti Boga jer cijeli su život vjerovali i nadali se susresti Spasitelja svijeta, a On ih nije razočarao. I mi smo nasljednici njihove nade, rekao je Papa.
- Bolesni, zatvorenici, osamljeni, siromašni, stari, grešnici, i oni su pozvani pjevati istu pjesmu nade. Isus je s njima i s nama – naglasio je.
Na Svijećnicu se slavi i Dan posvećenog života. Crkva slavi i moli za one koji su posvetili svoje živote Bogu po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti stoga je Papa svoju poruku uputio posebno uputio njima. Upozorio ih je na napast koja može učiniti sterilnim posvećen život, a to je napast preživljavanja.
- Taj ''stav preživljavanja'' dovodi nas u strah i tiho nas zatvara nas u naše domove i naše sheme, usmjerava nas unazad, prema možda lijepim trenucima, ali prošlim trenucima. Oni umjesto da potiču proročku kreativnost koja je rođena u snovima naših utemeljitelja, traži jednostavnije puteve kako bi izbjegla izazova koji kucaju na naša vrata – istaknuo je.
Zbog napasti preživljavanja više nismo ljudi nade, nade koju smo pozvani prorokovati, rekao je. Dodao je kako smo svi pozvani paziti se da ne upadnemo u tu napast.
Vraćajući se na evanđelje, Papa je primijetio kako se Šimun obradovao jer je Isusa pronašao usred svoga naroda.
- Samo to nam može vratiti radost i nadu, samo to će nas spasiti od življenja u stavu preživljavanja, samo to će učiniti plodnim naš život i sačuvati živim naše srce – staviti Isusa tamo gdje on mora biti – usred svoga naroda – jasno je rekao Papa.
A to znači, pojasnio je, imati kontemplativno srce koje je sposobno prepoznati kako Bog hoda putevima naših gradova. Staviti Isusa usred njegova naroda znači biti dio patnje drugih i nositi križ naše braće, biti oni kojima se uvijek oprašta, biti ujedinjeni u krštenju kako bi podijelili pomazanje utjehu u Bogu s drugima. Poslanje u skladu sa svakom pojedinom karizmom je ono koje podsjeća da smo bili pozvani biti kvasac u ovoj velikoj masi, rekao je Papa.
- Gospodin nas je pozvao da budemo kvasac sada i ovdje, sa svim izazovima koje to sa sobom nosi. Nemojmo imati stav obrane, ne dajmo da nas nose naši strahovi već s rukama na plugu trudimo se da izraste sjeme koje je toliko puta zasijano među kukoljem – poručio je Sveti Otac.