Odreknućem Benedikta XVI. 28. veljače u 20 sati u Vatikanu nastupila je sedisvakancija - razdoblje bez Pape.

Termin sedisvakancija dolazi od latinskog 'sede vacante' (prazna stolica) i odnosi se na razdoblje kada je neka biskupska katedra upražnjena, odnosno u ovom slučaju papinska katedra u bazilici svetog Ivana Lateranskog, katedralnoj crkvi rimskog biskupa i "majci svih crkava".

U vrijeme sedisvakancije papinske se ovlasti ne prenose nikome. Crkvom upravlja Kardinalski zbor, ali s vrlo ograničenim ovlastima koje su propisane apostolskom konstitucijom "Universi Dominici Gregis" pape Ivana Pavla II. iz 1996. godine.

Nastupanjem sedisvakancije svim dužnosnicima vatikanske kurije osim trojice automatski prestaje mandat. U vrijeme sedisvakancije mijenja se i grb Svete Stolice, odnosno iz njega se uklanja papinska tijara iznad prekriženih ključeva.

U 20. stoljeću bilo je osam vatikanskih sedisvakancija i prosjeku su trajale 17 dana. Točno je toliko vremena proteklo i od smrti Ivana Pavla II. do izbora Benedikta XVI.

Tijekom razdoblja upražnjene katedre rimskog biskupa, dekan Kardinalskog zbora (kardinal Angelo Sodano, vatikanski državni tajnik u vrijeme Ivana Pavla II.) predsjeda svakodnevnim sastancima, ili općim kongregacijama kardinala koji upravljaju Crkvom u prijelaznom razdoblju. Pošto Sodano ima više od 80 godina i nema pravo izbora, njegovu će ulogu u otvaranju konklava preuzeti njegov zamjenik kardinal Giovanni Battista Re, umirovljeni prefekt Kongregacije za biskupe.

Na općim kongregacijama, na kojima moraju biti svi kardinali izbornici (mlađi od 80 godina) koji su već pristigli u Rim, kardinali donose odluke većinom glasova. To je razdoblje u kojem se Katolička crkva najviše približava demokraciji.

Sedisvakancija završava kada novoizabrani poglavar Katoličke crkve u konklavama potvrdi da pristaje na dužnost. Tada uprava Crkvom i Vatikanom automatski prelazi u njegove ruke.

Izvor: Hina