Jedina Božja želja jest spasiti čovječanstvo, no čovjek često želi diktirati pravila spasenja. Ovaj dramatični paradoks brojnih biblijskih stranica dolazi do svojeg vrhunca tijekom Kristovog zemaljskog života.

Papa Franjo tumači paradoks polazeći od teksta Evanđelja (Lk 10,13-16) u kojem Isus izriče svu svoju tugu dok promatra kako se njegov vlastiti narod neprijateljski postavlja prema njemu, kao i gradovi koji okreću leđa njegovoj poruci. Gradove Korazin i Betsaidu upozorava ovim riječima: „Da su se u Tiru i Sidonu dogodila čuda što se događaju među vama“, već bi se odavno obratili.

U ovoj strogoj i gorkoj usporedbi sažeta je, primjećuje Papa, cijela povijest spasenja. Kao što su odbili i ubili proroke prije njega, „jer im nisu bili po volji“, tako čine i s Isusom. To je drama opiranja spasenju, potaknuta od narodnih vođa.

„Upravo su vođe naroda zatvorile vrata Božjem načinu spasenja. Tako shvaćamo snažne Isusove razgovore s vladajućom klasom svog vremena: svađaju se, stavljaju ga na kušnji, postavljaju mu klopke ne bi li vidjeli hoće li pasti, jer to je opiranje spasenju. Isus im govori: 'Ja vas ne razumijem! Vi ste poput djece: svirali smo vam frulu, i niste plesali; zapjevali smo vam tužaljku, no niste zaplakali. Što želite?'; 'Želimo spasenje na naš način!'. Zatvaranje vrata Bogu događa se uvijek na ovaj način.“ (Mt 11,16-17)

Papa Franjo razlikuje ovakav stav od stava „vjernog naroda“ koji, shvaća i „prihvaća“ spasenje kojeg donosi Isus. Za vođe naroda, spasenje se svodi na obdržavanje 613 pravila, nastalih – pojašnjava Papa – „u njihovoj intelektualnoj i teološkoj groznici“.

„Oni ne vjeruju u milosrđe i oprost: vjeruju u žrtve. 'Milosrđe želim, a ne žrtve' (Hošea 6,6). Vjeruju u red, dobro posložen, u potpunu jasnoću. U tome se sastoji drama opiranja spasenju. Svatko od nas u sebi prolazi kroz istu dramu. Dobro će nam učiniti da se zapitamo: Na koji način želim biti spašen? Na svoj način? Na način neke duhovnosti koja je dobra, koja mi čini dobro, no ustaljena je, sve joj je jasno i u njoj nema rizika? Ili vjerujem u Božji način, u hod Isusovim putem, što uvijek iznenađuje, i uvijek otvara vrata otajstva Božje svemoći – milosrđa i oprosta?“.

Dobro će nam učiniti, ponavlja papa Franjo, razmišljati o tome da se ova drama događa u našem srcu. Razmisliti, događa li nam se da zamijenimo „slobodu s autonomijom“? Izabiremo li spasenje za koje sami procjenjujemo da je ono „ispravno“?

„Vjerujem li da je Isus Učitelj koji nas uči spasenju, ili idem naokolo unajmljivati gurue koji će me poučiti nečem drugačijem? Sigurniji put - ili tražim zaklon pod krovom ljudskih pravila i zapovijedi? Osjećam se tako sigurno te ovom sigurnošću – grubo je to reći – kupujem svoje spasenje, koje Isus besplatno daje Božjom velikodušnošću? Dobro će nam učiniti da si danas postavimo ova pitanja. I posljednje: opirem li se spasenju Isusovu?“.

Izvor: www.it.radiovaticana.va