Papa Franjo održao je nezaboravnu konferenciju za novinare u zrakoplovu na povratku iz Rio de Janeira u Rim.  

Razgovor s novinarima trajao je oko 80 minuta, papa Franjo bio je vrlo otvoren u mnogim pitanjima, no najviše reakcija pobudila su njegova razmišljanja o homoseksualnosti, svećenicima homoseksualcima i 'gay lobiju' u Vatikanu.

Stotine medija i internetskih portala diljem svijeta prenijeli su Papine riječi, stoga je otac Tom Rosica u ime vatikanskog Tiskovnog ureda i televizije Salt and Light iz Toronta objavio Papin cjelovit odgovor.

Papa Franjo je u razgovoru s novinarima nastavio braniti izbor mons. Battista Ricce za prelata Vatikanske banke , odnosno Instituta za religijske poslove (IOR). Papa je rekao da je pročitao sva izvješća o Ricci te da ga i dalje podupire.

Ilse (novinar): Postavio bih Vam jedno osjetljivo pitanje. Jedna druga slika kruži diljem svijeta i to o mons. Ricci i njegovom privatnom životu. Vaša Svetosti, što ćete učiniti po tom pitanju, kako se ono treba razriješiti i kako Vi želite da se riješi cijelo to pitanje gay lobija?       

Odgovor pape Franje: Što se tiče mons. Ricce, učinio sam ono što trebam po Kanonskom pravu te je provedena istraga. U njoj nije pronađeno ništa što bi potvrđivalo optužbe protiv njega, ništa. To je moj odgovor.

 No, želim još nešto dodati: vidim da se često u Crkvi, osim ovog slučaja, traže 'grijesi mladosti' i potom se objavljuju. To nisu zločini. Zločini su nešto drugo: zlostavljanje djece je zločin.

No grijesi, ako je osoba, laik ili svećenik ili redovnica počinila grijeh i potom se obratila, Gospodin joj je oprostio, a kad Gospodin oprosti, Gospodin zaboravi i to je vrlo važno za naše živote.

Kad dođemo na ispovijed i iskreno kažemo „sagriješio sam“, Gospodin zaboravi i mi nemamo pravo ne učiniti isto jer time riskiramo da ni Gospodin neće zaboraviti naše grijehe, je l? To je opasnost. To je važno: teologija grijeha.

Puno puta pomislim na sv. Petra. On je počinio jedan od najtežih grijeha kada je zanijekao Krista. I s tim je grijehom postavljen za Papu. Moramo na to češće pomisliti.

No, da se vratim na vaše pitanje još jasnije: u ovom slučaju (Ricca) poduzeo sam istragu i nismo našli ništa. To je prvo pitanje.

Zatim ste govorili o gay lobiju. Oh... o tome je tako puno napisano. Još nisam pronašao na vatikanskoj identifikacijskoj kartici riječ 'gay'. Kažu da tu ima homoseksualaca. Mislim da kad sretnemo osobu koja je homoseksualac, moramo razlikovati osobu koja je gay i sam lobi, jer lobiji nisu dobri. Oni su loši. Ako je netko homoseksualac i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da sudim toj osobi? Katekizam Katoličke Crkve to prekrasno objašnjava navodeći da takve osobe nikad ne smiju biti marginalizirane već „moraju biti integrirane u društvo“.

Nije problem nečija sklonost, mi prvenstveno moramo biti braća. No, problem je osnovati lobi s ljudima takvih sklonosti, lobi s pohlepnim ljudima, politički lobi, masonski lobi, tako je puno lobija i to je po meni vrlo ozbiljan problem. Hvala Vam na ovom pitanju!"

Papa je u intervjuu također rekao da još nije određen datum kanonizacije bl. pape Ivana Pavla II. Rekao je kako postoji zabrinutost da bi za poljske hodočasnike bila upitna sigurnost putovanja po zaleđenim cestama u prosincu. Dodao je da se razmišlja o 27. studenom ove godine ili o blagdanu  Božanskog milosrđa u proljeće 2014.

Iz Katekizma Katoličke crkve - 2358:  

„Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ta sklonost, objektivno neuredna, za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.“

Sažeto rečeno: prema KKC homoseksualnost je ne-naravna, ne-zdrava, ne-uredna sklonost, a ne zadano, determinirano stanje. Prakticiranje homoseksualnosti, gledajući u objektivnom redu, je nešto u sebi zlo, neprihvatljivo. Djelovanje pojedinca, i stanje njegove savjesti, kao i na svim drugim područjima, vrednuje se prema redovitim moralnim načelima: ovisno o stupnju njegove spoznaje i o stupnju njegove slobode, tj. o njegovom osobnom moralnom integritetu, odnosno moralnoj zrelosti. To je stajalište u skladu s crkvenom predajom. Neka druga tumačenja mogu ukazivati na neupućenost ili naivnost, ili su prešla rubikon ozbiljnosti.

Sažetak intervjua, koji je pripremio Rome Reports, pogledajte ovdje:

Izvor: Laudato/Father Tom Rosica/romereports
Foto: Google