Nakana tečaja bila je da Papa mlade svećenike uputi u ispravno dijeljenje sakramenta pokore.

Sakramenti su mjesto Božje nježnosti prema ljudima, odnosno konkretan način koji je Bog smislio da „nas zagrli, ne stideći se nas ni naših ograničenja“. Ispovijed posebno „vrlo učinkovito uprisutnjuje Božje milosrdno lice“. Nikada ne treba zaboraviti, ni kao pokornici ni kao ispovjednici, da Bog može oprostiti svaki grijeh. Jedino ono što je Božjem milosrđu skriveno ne može biti oprošteno, istaknuo je papa Franjo.

Govoreći pak o ispovijedi kao o „čudesnom Božjem daru“, Papa je ispovjednicima predočio tri upute: prije svega da sakramentom odgajaju u milosrđu, pomažući vjernicima da „dožive mir te ljudsko i kršćansko razumijevanje“. Ispovijed ne treba biti 'mučenje', iz ispovjedaonice bi trebali svi izlaziti sretna srca, ozarena lica, a katkada i oblivenoga suzama radosnicama. Sakrament ispovijedi nije, niti treba biti mučno, dosadno i nametljivo ispitivanje, upozorio je Papa.

Naprotiv, nastavio je Sveti Otac, ispovijed treba biti oslobađajući susret, ispunjen ljudskošću, koji uvijek uključuje i pravednu zadovoljštinu za učinjeno zlo, ako je moguća. Milosrđe se često brka s ispovjednikom „širokih rukava“, rekao je Sveti Otac dodajući da nije milosrdan ni strog ni ispovjednik „širokih rukava“. Ni jedan ni drugi nije milosrdan.

Govoreći pak o načinu ispovijedanja, Sveti je Otac pozvao svećenike da se prepuste da ih odgaja sakrament pomirenja. Koliko puta slušamo vrlo poučne ispovijedi, jednostavne duše, siromašne u duhu, koje se posvema predaju Gospodinu, koje imaju povjerenja u Crkvu, dakle i u svećenika, primijetio je Papa.

Koliko tek možemo naučiti od svoje braće koja nas svojom ispovijedi potiču na ispit savjesti: ljubim li Gospodina kao što ga ljubi ovaj pokornik? Jesam li ja, službenik milosrđa, kadar biti milosrdan kao ovaj pokornik? Jesam li spreman promijeniti svoj život, obratiti se poput ovoga pokajnika kojemu trebam služiti?, pitao je Papa.

U trećoj uputi svećenicima, Papa je istaknuo potrebu da u ispovjedaonici „pogled bude upravljen prema Nebu, prema nadnaravnom“, svjesni da nitko nije ispovjednik po vlastitoj zasluzi, nego po Božjoj milosti. Ako smo toga svjesni, onda ćemo biti milosrdni s onima koji se ispovijedaju, ustvrdio je Sveti Otac objašnjavajući kako slušanje ispovijedanja grijeha također treba biti nadnaravno, odnosno poštovati dostojanstvo i povijest svakoga pokajnika kako bi mogao shvatiti što Bog želi od njega.

Crkva je dakle pozvana da svoje članove, svećenike, redovnike i laike, uputi u umjetnost pratnje, da svi nauče pred tuđom „svetom zemljom“ uvijek skidati sandale. I najveći je grješnik koji od Boga traži oprost „sveta zemlja“, a ja, koji mu u Božje ime trebam oprostiti, mogu od njega teže sagriješiti. Svaki je vjernik koji pristupa ispovijedi „sveta zemlja“ koju treba brižno, nježno i s pastoralnom pozornošću obrađivati – kazao je Papa.

Zaključujući nagovor, Sveti je Otac pozvao svećenike da se u ovom korizmenom vremenu velikodušno posvete ispovijedanju, kako bi Božji narod čiste duše mogao dočekati blagdan Uskrsa, koji predstavlja konačnu pobjedu božanskoga milosrđa nad svekolikim zlom svijeta.