Bog je svemoguć, ali se i njegova svemogućnost zaustavlja pred zatvorenim srcem, pred srcem koje ne kani drugomu oprostiti, promišljao je Papa. Polazeći od ulomka iz evanđelja u kojem Isus objašnjava Petru da treba oprostiti „sedamdeset puta sedam puta“, a to znači „uvijek“, Papa je ustvrdio da je Božji oprost nama usko povezan s našim praštanjem drugima.
 
Sve ovisi od toga da mi prvi od Boga tražimo oprost, a Papa je naveo primjer iz Prvoga čitanja, odnosno kako Azarja moli Boga da oprosti grijehe naroda, koji pati, ali je i kriv jer je „napustio Božji zakon“. „Azarja se ne buni, zbog patnji ne jadikuje pred Bogom“, nego priznaje grijehe naroda i „kaje se“, objasnio je Papa.
 
„Jedno je tražiti oprost, a drugo je isprika. Pogriješim li? Oprosti pogriješio sam…! Jedno s drugim nema veze. Grijeh nije jednostavna pogrješka. Grijeh je idolatrija, klanjanje raznim idolima koje imamo …. Azarja zbog toga traži oprost, a ne opravdava se“, ustvrdio je Sveti Otac.
 
Promišljajući o evanđelju, Papa je ustvrdio kako oprost treba iskreno tražiti, a uvrede svim srcem praštati, po uzoru na gospodara iz prispodobe koji je svom sluzi oprostio veliki dug.
 
„Isus nas uči da se Bogu molimo: 'Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim.' Ako ne mogu oprostiti, onda ne mogu ni tražiti oprost. Ali, oče, ja se ispovijedam, idem na ispovijed… A prije ispovijedi? Kajem se za svoje grijehe i odlučim da neću više griješiti. Ali prije toga? Ipak još nešto nedostaje: drugima oprostiti uvrjede“, ustvrdio je Papa.
 
Zaključujući propovijed Papa je rekao da će nam Bog oprostiti ako i mi opraštamo drugima. „Isus nas uči: prvo, da traženje oprosta nije isto što i ispričavanje, stoga trebamo biti svjesni svojih grijeha, vlastitog idolopoklonstva. Drugo, Bog uvijek prašta, ali želi da i mi opraštamo. Ako ne opraštam, onda u izvjesnom smislu zatvaram vrata Božjem oprostu. 'Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo svojim dužnicima'“, zaključio je Sveti Otac.