U temelju tih nastojanja želja je pronaći put mira, bez da se uništava ljudski život, koristeći sva dostupna sredstva za održavanje beskorisnih – zapravo štetnih sukoba – već za razvoj života ljudi.

S obzirom na Bliski istok, naglašena je potreba ne samo za postizanjem primirja, kako bi se olakšalo pružanje humanitarne pomoći, već i da se ljudima zajamči sloboda dostojnog uživanja njihovih ljudskih prava – kazao je stalni promatrač Svete Stolice.

Kao kršćani – nastavio je nadbiskup Tomasi – imamo uvijek biti optimisti, znajući da Providnost vodi povijest. Ipak, nalazimo se pred svojevrsnoj odsutnošću političke volje da se riješe, prije svega, stanja u kojima se provodi nasilje, a koja uočavamo u raznim dijelovima svijeta, ali osobito na području Bliskog istoka.

Nasilje ne donosi nikakve konstruktivne rezultate. Trebamo ići protiv mentaliteta prema kojem je nasilni sukob, jedini način rješavanja teških problema.

Postoje i druga sredstva: potrebno je izgraditi povjerenje, kako bismo mogli razgovarati i pronaći razumne kompromise koji dopuštaju svim osobama – neovisno o njihovu vjerskom ili političkom uvjerenju – suživot bez nasilja te usmjeravanje njihovih nastojanja prema zajedničkom dobru – rekao je mons. Tomasi.

Dodao je kako se s tim ciljem možemo suočiti, ako trgovinu oružjem i interese raznih moći stavimo na drugo mjesto, a na prvo stavimo interese osoba i njihova dobra nadahnuća.

U tom kontekstu uloga Svete Stolice je „pomalo kao glas savjesti“, kazao je nadalje nadbiskup Tomasi. Nismo ekonomska ili vojna moć: helebarde Švicarskih gardista ne mogu puno učiniti protiv suvremenog naoružanja, čak i kad bi to htjeli.

Vlastito poslanje papinske diplomacije je biti glas savjesti koji podsjeća da su za zajedničku budućnost ljudske obitelji najvažnije vrijednosti mira, međusobnog poštivanja i solidarnost s najpotrebitijima – zaključio je na kraju stalni promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima.