"Svi smo pozvani slaviti Gospodina"
"Srž kršćanstva je poziv na slavlje", rekao je papa Franjo na misi u Kući svete Marte. Papa je ponovio da Crkva nije samo za dobre ljude, jer se poziv na sudjelovanje odnosi na sve. "U slavljenju Gospodina sudjeluje se potpuno i zajedno sa svima, bez selekcije. Kršćani se ne smiju zadovoljiti time da im je ime upisano na popis uzvanika, u protivnom, kao da ostaju izvan slavlja", rekao je Papa.
"Današnja čitanja otkrivaju osobnu iskaznicu kršćana (Rim 12,5-16; Lk 14,15-24). Bit kršćanstva je poziv: kršćani postajemo samo ako smo pozvani. Radi se o bezuvjetnom pozivu na sudjelovanje koji smo dobili od Boga. Ulaznica za ovo slavlje ne može se kupiti. Ili si pozvan, ili ne možeš ući. Ako u svojoj savjesti nemamo tu sigurnost da smo pozvani, onda nismo shvatili što znači biti kršćanin", ukazao je Papa.
"Kršćanin je pozvana osoba. Pozvan na što? Je li to poziv u trgovinu? Poziv u šetnju? Gospodin nam želi reći nešto više: 'Ti si pozvan na slavlje'. Kršćanin je pozvan na slavlje, na radost, na radost spasenja, radost otkupljenja, radost sudjelovanja u životu s Isusom. To je radost! Ti si pozvan na slavlje! Razumljivo je, slavlje je skup osoba koje razgovaraju, smiju se, slave, sretni su. To je skup osoba. Ja, među normalnim ljudima, nikad nisam vidio da netko slavi sam? Zar ne? To bi bilo pomalo dosadno? Otvoriti bocu vina…. To nije slavlje, to je nešto drugo. Slavi se s bližnjima: u obitelji, s prijateljima, ide se na slavlje s osobama koje su također pozvane, kao što sam i sam pozvan. Kako bi bili kršćani moramo pripadati, a ti ljudi pozvani na slavlje, pripadaju Tijelu. To je kršćansko pripadanje", rekao je Sveti Otac.
Aludirajući na tekst iz poslanice Rimljanima, Papa je ustvrdio da je slavlje proslava jedinstva te je istaknuo da su svi pozvani, i dobri i loši.
"Prvi pozvani su oni koji žive na rubu. Crkva nije Crkva samo za dobre ljude. Želimo li reći tko pripada Crkvi, kome je mjesto na ovom slavlju? Grešnici, svi mi grešnici smo pozvani. A što se ovdje radi? Stvara se zajednica, u kojoj imamo različite darove, jedan ima dar proroštva, drugi služenja, treći je učitelj… Ovdje je nastala. Svi imaju neku kvalitetu, neku krepost. No slavlje se događa kad donesem ono što mi je zajedničko sa svima. U slavlju se sudjeluje, i to potpuno. Ne može se shvatiti kršćanska egzistencija bez tog sudjelovanja. I svi mi sudjelujemo. Neki će reći 'Ja idem na slavlje, ali zaustavit ću se kod prvog salončića, jer ja moram biti samo s troje ili četvero koje poznam od prije… a drugi…' To se ne može raditi u Crkvi: ili ulaziš zajedno sa svima ili ostaješ vani. Ne možeš biti izbirljiv: Crkva je za sve, a započinje s ovima, rekao sam, marginaliziranima. To je Crkva sviju!", rekao je Papa.
To je „Crkva pozvanih“, dodaje, „biti pozvan, sudjelovati u zajedništvu sa svima“. No, u Isusovoj prispodobi (Lk 14,18-20) čitamo da uzvanici iznalaze isprike, kako ne bi otišli na slavlje: Ne prihvaćaju poziv! Kažu da, ali čine – ne!.
Papa nastavlja da su to kršćani koji se zadovoljavaju time da su na listi uzvanika, to su „kršćani s popisa“. No, upozorava, to nije dovoljno, jer ako se ne sudjeluje u slavlju, niste kršćanin. „Ti, rekao je, ti možda jesi na popisu, no za tvoje spasenje – to ne vrijedi ništa. To je Crkva, a ući u Crkvu jest milost, poziv“. A to se pravo, nadodao je, ne može kupiti. „Ući u Crkvu znači biti sudionik u zajednici, zajednici Crkve. Ući u Crkvu, jest sudjelovanje u svim krepostima, sa svim od Gospodina darovanim kvalitetama, u međusobnom služenju“. I dalje: „Ući u Crkvu znači biti raspoložen za ono što od nas Gospodin Isus traži“. U konačnici, ustanovio je, „ući u Crkvu znači ući u Božji narod, dok hodi prema vječnosti“.
"Nitko, upozorava, nije protagonist u Crkvi: jer imamo Jednog koji je sve stvorio. Bog je „Protagonist“. Svi ostali, dolazimo za njim, a onaj tko ne ide za njim – jest onaj koji se ispričava i ne dolazi na slavlje".
"Gospodin je jako velikodušan, otvara sva vrata i shvaća čovjeka koji kaže: 'Gospodine, ne, ne želim ići k tebi'. Shvaća i čeka, jer je milosrdan. No Gospodinu se ne sviđa čovjek koji kaže 'da', ali čini 'ne', pravi se da mu zahvaljuje zbog mnogo lijepih stvari, ali istini za volju, ide svojim putem, njegovo je ponašanje vrlo prikladno, no čini samo što on hoće, a ne ono što Bog želi. Ovakvi uvijek nalaze izgovore, ne poznaju radost, ne kušaju radost pripadanja. Molimo Gospodina ovu milost: Da dobro razumijemo koliko je lijepo biti pozvan na slavlje, kako je lijepo biti sa svima i dijeliti sa svima svoje kvalitete, kako je lijepo biti s Njime, i kako je ružno poigravati se s „da“ i „ne“: reći „da“ no zadovoljiti se s time da sam samo nabrojen na popisu kršćana.“
Izvor: it.radiovaticana.va