Ako nemaš nešto 'čvrsto', i ti ćeš proći, kao što sve prolazi. Papa Franjo razmatra o ispraznosti i taštini, kušnji svakog čovjeka, pa i kršćana. Isus je korio tašte. Zakonoznancima je govorio da ne smiju 'šetati trgovima u raskošnim haljinama poput prinčeva'. Kad moliš, upozorava Gospodin, molim te ne pokazuj se, nemoj moliti da te drugi vide, moli u tajnosti, idi u svoju sobu. Isto se čini kad se pomaže siromasima: „Nemoj trubiti, čini to u tajnosti. Otac to vidi, i to je dovoljno“.

„Ali tašt misli: 'Vidi, dajem ovaj ček za pomoć Crkvi' te pokazuje ček; no s druge strane vara Crkvu. Tašt čovjek živi samo radi privida. 'Kad postiš, kaže Gospodin, molim te nemoj biti tužan, jer svi će primijetiti da postiš; ti posti s radošću; čini pokoru s radošću, tako da nitko ne primijeti'. To je taština, živjeti radi privida, živjeti kako bi se sebe pokazivalo“.

„Kršćani koji tako žive, radi privida, radi taštine, izgledaju poput pauna, šepure se“. Ima ih koji kažu, „ja sam kršćanin, ja sam rođak onog svećenika, one časne, onog biskupa, moja je obitelj kršćanska obitelj“. Šepure se. „No, pita Papa, što je s tvojim životom u Gospodinu? Kako moliš? Što je s tvojim dobrim djelima? Posjećuješ li bolesne? Stvarnost.“.

I zato je Isus rekao „da moramo izgraditi kuću, tj. naš kršćanski život, na stijeni, na istini“. Tašti „grade kuću na pijesku, kuća se ruši, takav život se ruši, kliže, jer nije kadar oduprijeti se kušnjama“.

„Koliko kršćana živi samo radi privida. Njihov je život poput mjehura od sapunice. A mjehuri su lijepi! Sve se boje prelijevaju! No, to traje samo trenutak, i onda? I neki momenti u pogrebima nalikuju na ispraznost, jer istina je – povratak u golu zemlju, kako je govorio Sluga Božji Pavao VI. Čeka nas gola zemlja, to je naša krajnja istina. U međuvremenu, jesam li isprazan ili nešto činim? Činim li dobro? Tražim li Boga? Molim li? To su sadržajne stvari. A taština je lažna, maštovita, vara samu sebe, vara taštoga, jer na početku glumi da je nešto, a kasnije sam povjeruje da je to. On to vjeruje. Jadnik!“

To se dogodilo Tetrarhu Herodu koji se, kako govori današnje evanđelje, raspitivao o Isusovu identitetu (Lk 9,7-9). „Taština, nastavlja Papa, sije loš nemir, oduzima mir. To se događa ljudima koji se previše šminkaju, i onda se boje kiše, koja im može sprati šminku“. Taština nam ne daje mir, „samo istina nam daje mir“. Franjo je dakle ponovio da je jedina stijena na kojoj možemo izgraditi svoj život Isus. „Razmislimo o demonskom, đavoljem prijedlogu,  koji je iskušavao Isusa u praznini pustinje“, govoreći mu: „Dođi sa mnom, idemo na vrh hrama, napravimo nešto spektakularno, ti ćeš se baciti i svi će vjerovati u tebe“. Demon je Isusu predstavio „taštinu na pladnju“. „Taština je teška duhovna bolest“:

„Egipatski pustinjaci govorili su da je taština kušnja protiv koje se moramo boriti cijeloga života, jer uvijek se vraća kako bi nas otkinula od istine. Pojasnili su to na primjeru luka: taština je poput luka, s kojeg možeš skidati sloj po sloj, svakog dana po malo i tako cijeloga života – sve dok ju ne pobijediš. I na kraju ćeš biti zadovoljan, odmaknuo sam taštinu, skinuo sam sve slojeve luka – no na rukama ti ostaje miris. Molimo Gospodina milost da ne  budemo tašti i isprazni, da budemo istiniti, u istini stvarnosti i Evanđelja“.

Izvor: www.it.radiovaticana.va