„Draga braćo i sestre, Evanđelje ove nedjelje predstavlja nam Isusa u sporu sa saducejima, koji su nijekali uskrsnuće. Upravo na tu temu oni upućuju pitanje Isusu, ne bi li ga zbunili i ismijali vjeru u uskrsnuće mrtvih. Polaze od jednog izmišljenog slučaja: "Neka žena imala sedmoricu muževa koji pomriješe jedan za drugim", a potom Isusu postavljaju pitanje: "Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti nakon njezine smrti?". Isus, krotak i strpljiv kao i uvijek, najprije odgovara da za život nakon smrti ne vrijede ista mjerila kao ona na zemlji. Vječni je život sasvim drugi život, u jednoj drugoj dimenziji gdje, između ostalog, neće više biti ženidbe, koja je vezana uz naš život na ovom svijetu. Uskrsli će – kaže Isus – biti kao anđeli i živjet će u jednom drukčijem stanju, koje sada ne možemo iskusiti pa ni zamisliti. I tako Isus to objašnjava.

Ali Isus potom, tako reći, prelazi u protunapad. I to čini citirajući Sveto pismo, s jednostavnošću i originalnošću koja nas ostavljaju punima divljenja prema našem Učitelju, jedinom Učitelju! Dokaz uskrsnuća Isus nalazi u biblijskoj epizodi o Mojsiju i gorućem grmu (usp. Izl 3,1-6), gdje se Bog objavljuje kao Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Božje je ime vezano uz imena muškaraca i žena s kojima se veže i ta je veza jača od smrti. A mi možemo reći također za Božji odnos s nama, sa svakim od nas: On je naš Bog! On je Bog svakog od nas! To je kao da On nosi naše ime. Njemu se svidjelo izreći ga i to je savez. Eto zašto Isus kaže: '[Bog] nije… Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!'" (Lk 20, 38). To je odlučujuća veza, temeljni je odnos onaj s Isusom: on sâm je Savez, on sâm je Život i Uskrsnuće, jer je svojom raspetom ljubavlju pobijedio smrt. U Isusu Bog nam daruje vječni život, daruje ga svima, i svi zahvaljujući njemu imaju nadu u jedan život koji je više istinski od ovoga. Život što nam ga Bog pripravlja nije jednostavno uljepšana inačica ovog sadašnjeg: nadilazi našu maštu, jer nas Bog neprestano zadivljuje svojom ljubavlju i svojim milosrđem.

Dogodit će se zato upravo suprotno od onoga što su saduceji očekivali. Ovaj život ne služi kao poveznica za vječnost, drugi život, onaj koji nas čeka, nego vječnost – onaj drugi život – prosvjetljuje i daje nadu zemaljskom životu svakog od nas! Ako gledamo čisto ljudskim očima, skloni smo tvrditi da čovjekov život vodi od života prema smrti. To se vidi! Ali to je samo ako gledamo ljudskim očima. Isus stubokom izokreće tu perspektivu i kaže da se naše putovanje proteže od smrti do života – punog života! Mi smo na putu, na putovanju prema punom životu i taj puni život je život koji nas prosvjetljuje na našem putu! Dakle smrt je iza, iza nas, a ne ispred nas. Pred nama je Bog živih, Bog saveza, Bog koji nosi moje ime, naše ime, kao što je rekao: "Ja sam Bog Abrahamov, Izakov, Jakovljev", također Bog s mojim imenom, s tvojim imenom, s tvojim imenom…, s našim imenom. Bog živih! Pred nama je konačni poraz grijeha i smrti, početak novog vremena beskrajne radosti i svjetla. Ali već na ovoj zemlji, u molitvi, u sakramentima, u bratstvu, mi susrećemo Isusa i njegovu ljubav, i tako možemo unaprijed iskusiti nešto od uskrsloga života. Iskustvo koje stječemo o njegovoj ljubavi i njegovoj vjernosti pali kao neki plamen u našem srcu i povećava našu vjeru u uskrsnuće. Naime, ako je Bog vjeran i ljubi, ne može to biti na ograničeno vrijeme: vjernost je vječna, ne može se promijeniti. Božja je ljubav vječna, ne može se promijeniti! Nije na ograničeno vrijeme, već zauvijek! Vodi nas kroz život! On je vjeran zauvijek i on nas čeka, svakog od nas, prati svakog od nas tom vječnom vjernošću."

Nakon Angelusa, Papa je pozvao na molitvu u tišini za žrtve tajfuna koji je pogodio Filipine.

„Želim zajamčiti svoju blizinu stanovništvu Filipina i te regije, koje je pogodio tajfun zastrašujuće snage. Žrtve su, nažalost, brojne, a štete goleme. Molimo za tu našu braću i sestre i potrudimo se poslati im i svoju konkretnu pomoć. Pomolimo se u tišini. (Zdravo Marijo…)"

Papa je podsjetio i da se danas obilježava 75. obljetnica tzv. "Kristalne noći": nasiljâ počinjena u noći između 9. i 10. studenoga 1938. protiv Židova, sinagoga, stanova i trgovina koji su označili, kako je rekao, žalosni korak prema tragediji holokausta.

„Ponovno izrazimo svoju blizinu i solidarnost sa židovskim narodom, našom starijom braćom. I molimo se Bogu da sjećanje na prošlost pomogne da uvijek budemo budni protiv svakog oblika mržnje i nesnošljivosti“, poručio je Sveti Otac.