Uz prof. Mikruta, o knjizi su govorili kardinal Angelo Amato, prefekt Kongregacije za kauze svetih, mons. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini i o. Nuno da Silva Gonçalves, SJ, rektor Gregorijane. Predstavljanje je moderirao o. Marek Inglot, SJ, dekan Fakulteta povijesti i kulturnih dobara Crkve na Papinskom sveučilištu Gregoriana.

U knjizi, kojoj je predgovor napisao bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn, više od pedesetak autora iz raznih zemalja srednjoistočne Europe obrađuje i predstavlja svjedoke vjere koji su bili žrtve komunističkog sustava. Između ostalih, u knjizi se nalazi desetak članaka koji obrađuju stradanja biskupa, svećenika, redovnika i redovnica na području današnjih republika Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Kardinal Amato govorio je o vrijednosti i važnosti mučeništva, počevši od prve Crkve do danas. Pohvalio je autora knjige za veliki pothvat prikupljanja mnogih svjedočanstava stradanja svjedoka vjere u zemljama srednjoistočne Europe koje su se do jučer nalazile pod komunističkim režimom. Potom je pojedinačno istaknuo neka imena mučenika komunističkog i drugih totalitarnih sustava 20. stoljeća koje je Crkva proglasila blaženima u razdoblju otkada se on nalazi na čelu

Kongregacije za kauze svetih, od 2008. do danas. Između ostalih spomenuo se i hrvatskih blaženika: Drinskih mučenica, Miroslava Bulešića, biskupa Iasija u Rumunjskoj Antona Durkovica, hrvatskog podrijetla, te 38 albanskih mučenika nedavno proglašenih blaženima među kojima su i dvojica Hrvata.

Biskup Vukšić govorio je o stradanjima i strašnim mučeništvima hrvatskih vjernika, svećenika, te redovnika i redovnica u Bosni i Hercegovini (u razdoblju od 1941. do 1952. ubijeno je oko 160 svećenika, 55 vjernika-laika, bogoslova i sjemeništaraca) i Hrvatskoj.

Vukšić je istaknuo kako postoje pouzdani podaci i svjedočanstva da je mnogo stradalih osoba iz Hrvatske i BiH život završilo kao pravi kršćanski mučenici, ali je do sada postupak kanonizacije pokrenut i doveden do beatifikacije za Alojzija Stepinca, pet časnih sestara Drinskih mučenica i Miroslava Bulešića, no ozbiljna istraživanja su započela također u drugim biskupijama i redovničkim zajednicama. Do pada komunističkih režima, tema njihovih žrtava bila je strogo zabranjena a svaki spomen radikalno kažnjavan od predstavnika iste vlasti. Uspomena na njih najčešće je preživljavala ljubomorno čuvana u katakombama tajnih i tihih uspomena. Kasnije, nakon uspostave demokracije, u Crkvama podrijetla, počevši od devedesetih godina, pojavila su se razna izdanja, posvećena ovim žrtvama i njihovu svjedočenju za vjeru. A s izdanjima na drugim jezicima, kao što je ovo koje je predstavljeno, ovi svjedoci bivaju ponovno pronađeni, javno predstavljeni i otkriveni također na Zapadu koji je imao sreću da nije morao na ovakav način iskusiti totalitaristički progon.

- Otkriti ih i predstaviti ih bila je naša moralna obveza, jer zaboraviti ih bio bi neoprostiv grijeh. Ustvari, svaka Crkva koja bi pala pred napašću da zaboravi vlastite svjedoke vjere i eventualne heroje svetosti, unaprijed bi samu sebe osudila da bude mala Crkva -  snažno je naglasio mons. Vukšić.

U trenutku u kojem je govorio o važnosti 'mjesnih mučenika' i prepoznavanju 'mučenika iz naših gradova', mons. Vukšić citirao je odlomak iz pisma kojim se jedan otac obitelji, prije negoli je bio pogubljen, posljednji put obratio svojoj ženi. U tom dirljivom pismu osobito se naglašava ljubav prema Bogu i domovini, nalaženje utjehe u Kristovoj patnji, te ponizno tješenje osobe kojoj se piše i koju se ostavlja na ovome svijetu, što sadržajno i stilski nedvojbeno podsjeća na pisma mučenika prvih kršćanskih vremena.

Program predstavljanja knjige glazbeno je obogatio zbor hrvatskih svećenika koji studiraju u Rimu s pet izvedbi iz hrvatske crkvene i kulturne glazbene baštine.