Papa Franjo je 3. studenoga odobrio propise o odreknuću dijecezanskih biskupa i nositelja službi koje imenuje papa. Dokument pod naslovom "'Rescriptum ex audientia Ss.mi' o odreknuću od službe dijecezanskih biskupa i nositelja službi na koje imenuje papa" objavio je Tiskovni ured Svete Stolice 5. studenoga.

Veliki teret zaređene službe, navodi se u kratkom dokumentu, koju treba shvaćati kao službu (diakonia) svetom Božjem narodu, traži od onih koji je obnašaju, da u to uključe sve svoje energije. Posebno je za službu biskupa, koji se suočava s izazovima suvremenog društva, nužna velika stručnost, sposobnosti i duhovne kreposti i ljudske vrline. Ponavlja se zatim ono što se o pastoralnoj službi biskupa govori u koncilskom dekretu Christus Dominus te motu propriju Pavla VI. Motu proprio Ecclesiae Sanctae koji u br. 11. poziva biskupe i ostale njima izjednačene da "spontanu preda, ne kasnije od navršene sedamdeset i pete godine života, odreknuće od službe", a te su uredbe unesene u kanone 401-402 i 411 važećeg Zakonika kanonskog prava kao i kanone 210-211, 218 i 313 Zakonika kanonskog prava Istočnih Crkava. Isti je kriterij uveden i u vezi službe kardinala motu proprijem Ingravescentem aetatem Pavla VI. iz 1970. te općenito u vezi službi biskupa koji svoju službu obavljaju u Rimskoj kuriji s mudrim propisima koje je Ivan Pavao II. unio u čl. 5 apostolske konstitucije Pastor bonus iz 1988.

Uzimajući u obzir sve navedeno i prihvaćajući preporuke Vijeća kardinala koji pomažu Svetom Ocu u pripremi reforme Rimske kurije i vođenju Crkve, donesene su neke odredbe. Potvrđuje se postojeća disciplina prema kojoj su dijecezanski i eparhijski biskupi, i svi koji su im izjednačeni prema kann. 381 §2 CIC i 313 CCEO, kao i biskupi koadjutori i pomoćni biskupi, pozvani predati odreknuće od službe s navršenih 75 godina života. Odreknuće od navedenih pastoralnih službi stupa na snagu tek u trenutku u kojem je prihvaćeno od legitimne vlasti. Prihvaćanjem odreknuća od spomenutih službi, biskupi gube pravo na svaku drugu službu na nacionalnoj razini, koja im je bila privremeno dodijeljena na temelju spomenute pastoralne službe. Hvalevrijedna je gesta onoga koji, potaknut ljubavlju i željom za boljim služenjem crkvenoj zajednici, smatra nužnim zbog bolesti ili kojeg drugog važnog razloga odreći se službe pastira prije navršene 75 godine života. U tim su slučajevima vjernici pozvani pokazati solidarnost i suosjećanje prema svom pastiru, pomažući mu kako to nalažu ljubav i pravednost, sukladno kan. 402 §2 CIC.

U nekim posebnim slučajevima mjerodavna vlast može smatrati nužnim zatražiti od biskupa da preda odreknuće od pastoralne službe, nakon što mu se, u bratskom dijalogu, predoče razlozi toga zahtjeva i pomno saslušaju njegovi razlozi. Kardinali voditelji dikasterija Rimske kurije i ostali kardinali koji vrše službe na koje ih imenuje papa jednako su dužni s navršenih 75 godina predati odreknuće od službe Papi, koji će, pošto razmotri sve okolnosti, odlučiti o tome. Voditelji dikasterijâ Rimske kurije koji nisu kardinali, tajnici i biskupi koji vrše službe na koje imenuje papa gube pravo na svoju službu s navršenih 75 godina, a članovi s navršenih 80 godina; ipak, oni koji su u sastavu nekog dikasterija zbog neke druge službe, prestankom te službe prestaju biti i članovi.