„Ima li još uvijek prostora za dijalog s muslimanima? Odgovor je: ima, i to više nego ikada“. Tim čvrstim uvjerenjem započinje spomenuta Izjava koja ukida jednačenje: „religija“ jednako „nasilje“. Unatoč nedavnim vijestima, s islamom se može, i mora dijalogizirati, i to zbog toga, kako stoji u Izjavi, što se velika većina samih muslimana ne prepoznaje u tom barbarstvu, a i stoga što vjernici moraju pokazati da su religije pozvane biti navjestiteljice mira, a ne nasilja.
 
„Ubijati zazivajući religiju ne znači samo vrijeđati Boga, nego je to poraz za ljudski rod“, napominje se u dokumentu u kojemu se potom podsjeća na oštre riječi Benedikta XVI., iz 2006. godine, kojima je istaknuo da „nikakva okolnost ne opravdava terorizam koji baca ljagu na onoga tko ga počinja, i koji je još više za osudu kada se krije iza religije, svodeći tako čistu istinu o Bogu na mjeru vlastite sljepoće i moralne izopačenosti. Naprotiv, vjernici su izvanredna snaga mira, (…) a nastaviti dijalog i kada se iskušava progon, može biti znak nade“, ističe se u Izjavi.
 
Dokument Papinskoga vijeća završava pozivom na hrabro razmatranje kvalitete života u obitelji, načina poučavanja religije i povijesti te sadržaja propovijedi u našim bogoštovnim mjestima. „Ponajviše su obitelj i škola ključni kako bi se sutrašnji svijet temeljio na uzajamnom poštovanju i bratstvu“, istaknuto je na kraju izjave Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog.