Vjera se ne treba pokazivati, već mora biti. Ne treba se umatati u licemjerne ljubaznosti, već joj je potrebno srce kadro za istinsku ljubav. Papa Franjo se poziva na današnje evanđelje (Lk 11,37-41), u kojem se farizej čudi što Učitelj prije jela ne obavlja propisana ritualna pranja, kako bi istaknuo da Isus osuđuje sigurnost usredotočenu na 'ispunjenje zakona':

„Isus osuđuje kozmetičku duhovnost, činiti se dobrima, lijepima, no unutarnja istina je nešto sasvim drugačije! Isus osuđuje ljude finih postupaka, ali loših navika, onih navika koje se ne vide, ali se čine u tajnosti. No, privid je ispravan, ti ljudi su rado šetali trgovima, pokazivali svima kako mole, 'maskirali' se u slabost kad su postili… Zašto je Gospodin takav? Ovdje koristi dva pridjeva, međusobno povezana: pohlepa i zloća“.

„Obijeljeni grobovi“ reći će Isus u paralelnom tekstu iz Matejeva evanđelja (Mt 23,27), ciljajući na ponašanje koje oštro definira kao „nečistoću, trulež“. „Dajte u milostinju sve što imate u sebi“, njegov je prijedlog. „Milostinja je uvijek u Biblijskoj tradiciji bila, kako u Starom tako i u Novom zavjetu, mjerilo pravednosti“. I Pavao, u današnjem čitanju, raspravlja s Galaćanima o istom problemu, o njihovom shvaćanju Zakona (Gal 5,18-25). Jednak je i rezultat jer, ponavlja Papa Franjo, „zakon po sebi ne spašava“.

„Ono što vrijedi je vjera. Koja vjera? Vjera 'djelatna po ljubavi'. Istu stvar Isus govori i farizeju. Vjera koja se ne svodi na recitiranje Vjerovanja: svi mi vjerujemo u Oca, u Sina u Duha Svetoga, u vječni život… Svi vjerujemo! No, ta je vjera nepomična, nedjelotvorna. Ono što vrijedi u Kristu Isusu su djela koja izniču iz vjere, ili bolje rečeno, vjera koja postaje djelotvornom u ljubavi, vraća se u milostinji. Milostinja u najširem smislu riječi, odvojiti se od diktature novca, idolatrije novaca. Svaka nas pohota odvaja od Isusa Krista“.

Papa Franjo podsjeća na epizodu iz života oca Arrupe, generala Isusovačkog reda od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Jednoga dana, jedna bogata gospođa ga poziva na određeno mjesto kako bi mu donirala novac za misije u Japanu, za koje se otac Arrupe zalagao. Primopredaja omotnice dogodila se praktički na vratima, pred novinarima i fotografima. Otac Arrupe pričao je kako mu je to bilo „veliko poniženje“, no primio je novac za „siromahe u Japanu“. Kad je otvorio omotnicu – unutra je bilo deset dolara. Pitajmo se dakle, zaključuje papa Franjo, je li naš život „kozmetički život, život privida, ili je to kršćanski život vjere djelatne u ljubavi“.

„Isus nam savjetuje: 'Ne trubi pred sobom' (Mt 6,2). Drugi savjet: 'Nemoj davati samo ono što ti je višak'. Govori nam o onoj starici koja je dala sve što je imala. Hvali tu ženu zbog njenih postupaka. A učinila je to pomalo skrivajući se, možda se sramila što ne može dati više“, zaključuje Papa (Mk 12,42-44).

Izvor: www.it.radiovaticana.va