Svijet je pun kršćana koji obilato recitiraju riječi Vjerovanja, a izrijetka ih provode u djelo. Svijet je pun erudita, koji teologiju svode na niz mogućnosti, no ta se mudrost ne zrcali u konkretnom životu. Sveti Jakov je uočio taj rizik prije dvije tisuće godina, a papa Franjo razvija njegovu misao u današnjoj homiliji, tumačeći Jakovljevu poslanicu (Jakov 2,14-24.26). „Njegova je tvrdnja jasna: vjera bez plodova, vjera koja ne donosi plodove u djelima, nije vjera“, tumači papa i nastavlja:

„Mi često griješimo po tom pitanju, netko će reći: 'Ja imam puno vjere', ili 'Ja vjerujem sve, sve…'. No, ista osoba možda vodi mlaki, slabi život. Njena vjera je poput teorije, nije živa. Kad apostol Jakov govori o vjeri, misli upravo na nauk, na sadržaj vjere. Možete poznavati sve zapovijedi, sva proročanstva, sve istine vjere, ali ako to ostaje bez primjene, ako ne postaje djelom - ne koristi. Vjerovanje možemo recitirati teoretski, čak i bez vjere: neki ljudi baš tako čine. Čak i demoni! I demoni jako dobro znaju sadržaj Vjerovanja, i znaju da je istinit“.

Riječi pape Franje odjek su na tvrdnju sv. Jakova: „Ti vjeruješ da postoji samo jedan Bog? Dobro činiš, i đavli vjeruju i dršću“. Razlika, dodaje Papa, jest u tome što đavli „nemaju vjere“, jer „imati vjere ne znači znati nešto“, već „prihvatiti Božju poruku“, koju donosi Krist.

U Evanđelju dva znaka otkrivaju što to znači poznavati sadržaj vjere, a istovremeno ne imati vjere. Prvi znak je tzv. kazuistika: pojedinci pitaju Isusa je li dopušteno plaćati porez, ili koji će od sedmorice braće oženiti udovicu. Drugi je znak ideologija, upozorava papa, pojašnjavajući: „I u Isusovo vrijeme bilo je kršćana koji o vjeri razmišljaju kao o sustavu ideja, ideologiji. Apostol Ivan kaže da su oni antikrist, ideolozi vjere, bez obzira na predznak. To su tada bili gnostici, ali ima ih raznih… I tako, jedni upadaju u kazuistiku, a drugi u ideologiju: kršćani koji poznaju nauk, ali nemaju vjere, poput demona. S jednom razlikom: demoni dršću, a ovi žive mirno“.

Nasuprot tomu, podsjeća papa Franjo, Evanđelja daju primjer osoba koje ne poznaju nauk, ali su ipak pune vjere. Papa podsjeća na epizodu o Kanaanki: ona svojom vjerom zadobiva ozdravljenje za opsjednutu kćer. Tu je i primjer Samaritanke: ova žena otvara svoje srce jer ne susreće apstraktne istine, već Isusa Krista. Treći primjer je slijepac koji, jednom ozdravljen od Isusa, kasnije postaje predmetom ispitivanja farizeja i pismoznanaca, jer se u jednostavnosti poklonio i iskazao štovanje onom tko ga je izliječio. Ove tri osobe pokazuju nerazdvojivost vjere i svjedočanstva.  

„Vjera uvijek vodi prema svjedočanstvu. Vjera je susret s Isusom Kristom, s Bogom, u tom susretu se rađa i vodi te u svjedočanstvo. Apostol na to cilja: vjera bez djela, vjera koja te ne zahvaća te ju ne posvjedočiš djelom - i nije vjera. To su samo riječi, ništa više od riječi“, zaključio je Papa.

Papa je ovu sv. misu prikazao kao zahvalu za 90. rođendan kardinala Silvana Piovanellia, Firentinskog nadbiskupa u miru, zahvaljujući mu za „rad, svjedočanstvo i dobrotu“.

Izvor: it.radiovaticana.va